Zadnjih tjedana ponovo je proključalo bojište u samom Aleppu, najvećem gradu Sirije. Sirijska arapska vojska praktički je u potpunu opsadu dovela polovicu grada pod kontrolom pobunjenika.
Nakon oslobađanja Palmire, sirijska vojska pala je u krizu. Jaish al-Fatah vratio je u posjed gradiće Khan Touman i Al Eis u južnom zaleđu Aleppa, kao i Kinssabu u Latakiji. Neslavno je propala velika ofenziva na prijestolnicu IS-a Al Raqqu, potaknuta varkom SDF-a koji je u konačnici zapravo krenuo u Manbij (te ga u ovom trenutku drži u okruženju). No, srpanj je donio napredak za sirijsku vojsku. Vraćen je dio izgubljenog teritorija u Latakiji, zauzeto je nekoliko naselja u istočnoj Guti, no još važnije i na pomalo iznenađenje, postigla izuzetno važan strateški cilj – dovela je u potpunu opsadu Aleppo. Dok je sirijska vojska u Damasku i Homsu nakon nekoliko godina borbi izbacila pobunjenike iz centra u predgrađa ili izolirane enklave, Aleppo je od početka rata bila utvrda pobunjenika, a stanje je de facto bila pat pozicija i status quo. Linije su gotovo tri godine bez značajnijeg pomicanja, debelo utvrđene, a svaka akcija u visoko urbanom području neminovno bi donijela do visokih žrtava.
Sirijska vojska je prodrla sa sjevera i zauzela farme u Mallahu, ravnom i otvorenom području. Nije to bio prvi pokušaj na ovoj točki, no ovog puta su dovedeni Tigrovi predvođeni Suleil Hassanom, ponajbolja ofenzivna postrojba Sirijske vojske. Ključna je bila i podrška ruskog zrakoplovstva koja je tjednima prije mekšala obranu. Tigrovi su prvo zauzeli sjeverne farme, prošarane rovovima i debelo utvrđene. Pritom su odolijevali protuudarima iz redova Harakat Nour al-Din al-Zenki, jedne od najjačih grupa pobunjenika u Aleppu, s najvećim djelovanjem baš u ovim SZ predgrađima, koji su unatoč značajnom islamističkom elementu primili i protuoklopne sustave TOW od strane SAD. Očito je da je svako napredovanje Tigrova pažljivo isplanirano i polagano izvedeno, s posebnim naglaskom na obranu od samoubilačkih napada vozilima natrpanih eksplozivom koji su znali izuzetno naškoditi sirijskoj vojsci i saveznicima, uzrokujući raspad obrane od siline napada. Usto, razvijena je brzo druga linije obrane, na koju bi se povlačili, a onda topništvom i zrakoplovstvom vratili protivnika na početne položaje uz velike gubitke. Zatim su Tigrovi zauzeli i južne farme te uzvišenje Tell Jabenja, a time doveli cestu Castello pod direktnu vatrenu kontrolu. To je jedina veća prohodna cesta koja vodi iz Idliba u sam gradski centar. Time je gotovo onemogućena opskrba vojnih postrojbi, kao i civila. To ne znači i skori pad grada, ali podsjeća na scenarij u Homsu i Damasku. Ondje su pobunjenici imobilizirani u izolirane džepove, izgubljenog napadačkog potencijala i polaganom gušenju. Malo po malo, mišjim ugrizima se te enklave smanjuju. Poznato je kako je Damask još 2013. bio u velikoj opasnosti dok je sada gotovo na putu sigurnog kraha (opširnije o tome u jednom od budućih tekstova).
Istovremeno, 4. mehanizirana divizija sirijske vojske, već prije prekaljena urbanim borbama u Jobaru i ostalim predgrađima Damaska, napredovala je prema sjeverozapadnim predgrađima Aleppa, Layramounu i Bani Zeidu, zauzevši industrijski kompleks i grabeći prema velikom kružnom toku te bi ih tada dijelilo kojih 3km od Tigrova na sjeveru. Gubitak ceste potaklo je pobunjeničku stranu ne samo da, za sada neuspješno i s velikim gubicima pokuša vratiti ne samo farme, nego i val isto tako neuspješnih i u životima skupih napada u samom centru. Pokušali su i prodor do povijesne Citadele preko tunela, no bez uspjeha. Čini se da se u redove pobunjenika uvlači panika.
Time se je radikalno promijenila slika od prije 3 godine, kada je bilo suprotno, sirijska vojska u okruženju pobunjenika.
Stanje u Aleppu (uz dopuštenje Peto Lucem)
Početak rata u Aleppu - pobunjenici osvajaju velik dio grada
Povijest drevnog grada Aleppa traje tisućama godina, a zbog obilja povijesnih spomenika umjetnosti i arhitekture, diči se na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Stari Grad zidinama je odijeljen od novog, a u središtu, na malom brdu je stara Citadela. Bilo je to i užurbano industrijsko, komercijalno i kulturno središte Sirije, koje je mjesecima odolijevalo ratu koji je tada već buktio u Siriji. Policija i vojska čvrsto su držali Aleppo u rukama od prosvjednika i FSA.
Sve se to promijenilo tog sudbonosnog dana 19. srpnja 2012. kada se rat odjednom prelio na ulice grada svom žestinom i kada su otvorena vrata pakla. Borbe su počele u gradskom distriktu Salaheddin na jugozapadu grada gdje su navalile na tisuće pobunjenika, od FSA do islamista. Većina boraca, njih oko 7000 došli su iz okolnih gradova Al-Bab, Marea, Tel Rifaat i Manbij te posebice Azaz gdje sukobi traju od ožujka. Iz Salaheddina su pobunjeničke snage zauzimale blok do bloka prema centru da bi došli do vrata Starog grada. Istovremeno su zauzimali i okolna područja u zaleđu, kao što je grad Al Bab, a posebnu Anadansku visoravan kao direktnu vezu s Turskom. Sirijska vojska odgovorila je dovlačenjem tisuća vojnika, ali i upotrebom topništva i zrakoplovstva. Počela su i prva razaranja grada.
Vatra je poharala stari souk (tržnica), a smrvljen je i minaret Velike džamije iz 11. stoljeća. Pobunjeničke ofenzive i osvajanja nastavljene su cijele 2012. s donekle uspješnim protuudarima sirijske vojske i dovlačenjem novih pojačanja. U to doba linije razgraničenja nisu bile čvrsto uspostavljene i prodori u urbanom području bili su česti. Bojište je bilo rascjepkano i često nestalno i kaotično. Padala bi 'preko noći' cijela sela ili gradski blokovi. Prednost u takvom urbanom ratovanju bila je na strani pobunjenika. Kao rezultat, osvojili su cijeli istočni dio grada, okružili Citadelu i stari grad, kao i velika područja u zaleđu.
Sirijska vojska (crveno) u okruženju pobunjenika (zeleno)
Ofenzivna djelovanja i inicijativa pobunjenika nastavljena je i 2013. unatoč povremenim ofenzivama sirijske vojske kao što je neuspješna Operacija Sjeverna Oluja. Sirijska vojska je uvelike bila zauzeta Homsom kao i zauzimanjem ključnog grada Al Qusayr na granici s Libanonom i nije se mogla u potpunosti posvetiti Aleppu, duboko u neprijateljskom teritoriju. Pobunjenici su gurali u samom centru, kao i u predgrađima te ruralnom zaleđu. Nakon 10 mjeseci opsade osvojena je zračna baza Menagh te time prikupljena velika količina naoružanja. Pobunjenici su počistili i sva zapadna područja, posebice nakon zauzimanja Khan al-Asala. Tom prilikom je al-Nusra pogubila pedesetak zarobljenika sirijske vojske. Padom gradića Khanasir i ostalih područja južno od Aleppa je sirijska vojska ostala potpuno odsječena od ostatka svojih snaga na sjeveru. Bio je to vrhunac uspjeha pobunjenika. Osim zapadnog Aleppa, u okruženju su ostala i manja područja poput šiitskih enklava Zahraa i Nubl te središnjeg zatvora. Upravo su oko zatvora pretvorenog u utvrdu vođene surove borbe, a tom prilikom je na video kameri zabilježena i smrt čečenskog emira Saifullah al-Shishani . No, zatvor ipak nije pao.
Sirijska vojska vraća inicijativu
Samim početkom listopada krenula je velika ofenziva Sirijske vojske s ciljem deblokade Aleppa. Već u prvim danima vraćen je Khanasir i time uspostavljena veza s centrom Aleppa pod kontrolom vojske. Potom je nakon mjesec dana teških borbi zauzet al Safirah, ključan grad jugoistočno od Aleppa. Time su po riječima jednog od zapovjednika FSA poništena sva dostignuća pobunjenika iz prošle godine. Ubrzo nakon toga, tenkovi su krenuli na Bazu 80 kod međunarodnog aerodroma. Građani metropole svjedočili su tih dana najžešćem granatiranju u zadnjih godinu dana. Baza je pala nakon nekoliko dana. Tada je postalo očito da je plan sirijske vojske okružiti istočni Aleppo pod kontrolom pobunjenika. U studenom je vojska ušla u industrijsko područje Sheikh Najjar, a time je završena prva faza vraćanja Aleppa pod kontrolu vlade u Damasku.
Deblokada Aleppa u 2013. od strane Sirijske vojske
Druga faza, odnosno operacija Zvijezda Canopus, počela je već u siječnju 2014. Kao uvod, sirijsko zrakoplovstvo i topništvo sijalo je smrt po urbanom centru i okolnim selima. Prvo je proširen koridor istočno od grada, ali i dijelove istočnih predgrađa. Istovremeno, polako je osvajala industrijsko područje Sheikh Najjar te se približavala središnjem zatvoru pod opsadom. Uslijedile su ogorčene borbe, a sirijska vojska se pomalo približavala zatvoru koje je tada bio već mjesecima u okruženju. Konačno, zatvor je odblokiran 22. svibnja. Zadnji napad bio je popraćen s čak stotinjak zloglasnih improviziranih bombi, napravljenih od bačava punjenih eksplozivom. Zanimljivo da je jedan od glavnih aktera u deblokadi zatvora bio Suleil Al Hassan, zapovjednik Tigrova.
Početkom srpnja je potpuno očišćen Sheikh Najjar. Tome je pomoglo što je gotovo cijela pobunjenička brigada poslana u pomoć iz Idliba iskoristila priliku da prijeđe u redove Islamske države, umjesto da brani položaje. Ciljnike topništva Sirijska vojska je zatim usmjerila potom na Handarat, posljednje uporište pobunjenika sjeverno od grada. Gotovo dva ljetna mjeseca se približavala da bi ga zajedno s okolnim područjem osvojila početkom listopada. Time je završena jednogodišnja ofenziva. Obuhvatili su poput šake istočni Aleppo pod kontrolom pobunjenika, čija je jedina veza s ostatkom pobunjeničkog teritorija ostala cesta Castello, iako i sama nesigurna, jer je na dometu topništva.
Pat pozicija i rat iscrpljivanja
Unatoč okruživanju s istoka, u Aleppu je ostala neriješena situacija. U samom gradu su se linije toliko utvrdile i zacementirale da je svako napredovanje postalo nemoguće, a slično se desilo i u ruralnim područjima oko grada te su se napredovanja odnosila na zauzimanje tek pokojih zgrada, dijelova sela ili, uzvišenja ili vojnog punkta. Značajniji uspjeh pobunjenika bilo je zauzimanje dijela predgrađa Rashidin. Pozicije sirijske vojske u Aleppu ostale su najsjeverniji dio u Siriji, slijepo crijevo u stalnoj opasnosti da opet bude odsječeno. U velikom dijelu SI pokrajine Aleppa Islamska država je istisnula FSA i islamiste, no u sam grad nije prodrla.
Tek krajem 2015. su nakon ruske intervencije ostvareni značajniji pomaci na ovoj bojišnici, kada su vođeni Iranskom revolucionarnom gardom zauzeli područja na jugu (Hader, Al Eis i Khan Touman) te u veljači 2016. kada se SAA spojila s enklavama Zahraa i Nubl, ujedno prekinuvši vezu pobunjenika na samom sjeveru s onima u Idlibu te samom Aleppu. SAA je podebljala svoj teritorij i na istoku od Islamske države nakon deblokiranja baze Kuweires. U proljeće 2016 je Jaish al-Fatah pokrenuo nekoliko velikih ofenziva i uz velike obostrane gubitke povratio Al Eis i Khan Touman.
Tko sve ratuje u Aleppu?
Zbivanja u Aleppu odražavaju svu kompleksnost i brutalnost kao u cijeloj Siriji, a velika količina stanovnika i blizina Turske je doprinijela i ogromnom broju naoružanih pobunjeničkih grupa koji su se udruživali, djelovali u zajedničkim zapovjedništvima, izlazili iz njih i osnivali nova.
Danas su pobunjeničke snage u urbanom centru udružene u Fatah Halab, šarenu koaliciju od pedesetak naoružanih grupa, većinom umjerenih pobunjenika FSA koje podržava SAD, ali i islamista poput al-Nusre, Jaish al-Islama itd., koji su bili u sada zamrloj islamističkoj koaliciji Ansar al-Sharia. Na jugu i zapadu, prema Idlibu djeluje slična koalicija, moćni Jaish al-Fatah u kojem glavnu riječ vode islamisti al-Nusra i Ahrar al-Sham.
S druge strane, uz sirijsku vojsku bore se libanonski Hezbollah (šiiti), dok je od jeseni 2015. južni Aleppo pod nadzorom Iranske revolucionarne garde i šiitskih milicija iz Iraka i Afganistana. Na sjeveru kod Handarata djeluju Palestinska Liwa al Quds koji se boreći uz sirijsku vojsku nastoji vratiti svoje domove u izbjegličkom kampu Handarat.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
