Među mnogobrojnim politikama koje je u svojoj predizbornoj kampanji naglašavao Donald Trump, velika se većina doticala povratka dostojanstva američkog radnika. Trump je obećao da će vratiti američke radnike u američke korporacije, umjesto da one uzimaju jeftinu radnu snagu u drugim zemljama. Ujedno je obećao postaviti visokih 45 posto poreza na kinesku robu, te da će se povući iz Transpacifičkog partnerstva, velikog programa kojeg je Barack Obama osmislio s 12 zemalja, među kojima su i Kanada, Japan, Koreja i Meksiko. Protuglobalizacijske težnje i populizam sada vladaju SAD-om, te su postavili Trumpa na za njega dobro prilagođeno mjesto. Slobodna trgovina, zrakoplovne kompanije, automobilska industrija, IT outsourcing su mnogim američkim radnicima zloglasni pojmovi, jer su oduzeli radna mjesta i znatno osiromašili američku radnu i srednju klasu.
Trump nije puno spominjao u svojim trgovačkim namjerama Afriku. Kroz Zakon o afričkom rastu i mogućnostima SAD godišnje ostvare s Afrikom 37 milijardi dolara vrijednu trgovinu. Prošle godine je ova zakonska odredba produžena do 2025., te omogućuje kretanje 4600 proizvoda bez oporezivanja kroz 38 subsaharske države. Američki predsjednik odlučuje koje će zemlje dobiti ulazak u SAD bez poreza i kvote, što je sada stvar od velike zabrinutosti za brojne afričke lidere. Unatoč tome, malo je ovdje realne brige, jer afričke države izvoze prirodne resurse ili niskokvalitetnu robu, što nikako ne može ugroziti američke radnike. Prava zabrinutost je u trendu odbijanja velikih partnerstava. Zajedno s Transpacifičkim ugovorom, smanjiti će se i trgovački odnosi s drugim kontinentima, posebice s Afrikom koja će time dobiti manje američkih ulaganja. Najveći rizik za cijeli afrički kontinent jest što će gubljenje bescarinske trgovine snažno utjecati na ionako malu predstavljenost afričkih proizvoda na globalnoj razini.
Trenutačno SAD uvoze 11,7 milijardi dolara vrijednu naftu i minerale iz Nigerije, 8,7 milijardi iz Angole, 8,5 milijardi iz Južnoafričke Republike, 2,6 milijardi iz Čada i 1,2 milijardi iz Konga. Da li će se to nastaviti, teško je prognozirati, pogotovo jer se Trump nije previše obazirao na Afriku u svojoj predizbornoj kampanji. Afrički kontinent je vrlo rijetko spominjan, a čini se da će njegova vanjska politika biti obilježena jednakim odnosom agresije i izolacionizma, s padom američkog doprinosa međunarodnoj humanitarnoj pomoći. Financijsku je pomoć obećao preokrenuti prema vlastitom stanovništvu koje živi u uvjerenju da SAD troše čak 26 posto državnog proračuna na međunarodnu pomoć. Zapravo, radi se o manje od jedan posto proračuna, ali je unutar tog iznosa bio i predsjednički Hitni plan za pomoć, koji je posebno bio blagotvoran za zdravstvenu skrb.
Uvidjevši da čine manje od dva posto globalne trgovin...
Trump nije puno spominjao u svojim trgovačkim namjerama Afriku. Kroz Zakon o afričkom rastu i mogućnostima SAD godišnje ostvare s Afrikom 37 milijardi dolara vrijednu trgovinu. Prošle godine je ova zakonska odredba produžena do 2025., te omogućuje kretanje 4600 proizvoda bez oporezivanja kroz 38 subsaharske države. Američki predsjednik odlučuje koje će zemlje dobiti ulazak u SAD bez poreza i kvote, što je sada stvar od velike zabrinutosti za brojne afričke lidere. Unatoč tome, malo je ovdje realne brige, jer afričke države izvoze prirodne resurse ili niskokvalitetnu robu, što nikako ne može ugroziti američke radnike. Prava zabrinutost je u trendu odbijanja velikih partnerstava. Zajedno s Transpacifičkim ugovorom, smanjiti će se i trgovački odnosi s drugim kontinentima, posebice s Afrikom koja će time dobiti manje američkih ulaganja. Najveći rizik za cijeli afrički kontinent jest što će gubljenje bescarinske trgovine snažno utjecati na ionako malu predstavljenost afričkih proizvoda na globalnoj razini.
Trenutačno SAD uvoze 11,7 milijardi dolara vrijednu naftu i minerale iz Nigerije, 8,7 milijardi iz Angole, 8,5 milijardi iz Južnoafričke Republike, 2,6 milijardi iz Čada i 1,2 milijardi iz Konga. Da li će se to nastaviti, teško je prognozirati, pogotovo jer se Trump nije previše obazirao na Afriku u svojoj predizbornoj kampanji. Afrički kontinent je vrlo rijetko spominjan, a čini se da će njegova vanjska politika biti obilježena jednakim odnosom agresije i izolacionizma, s padom američkog doprinosa međunarodnoj humanitarnoj pomoći. Financijsku je pomoć obećao preokrenuti prema vlastitom stanovništvu koje živi u uvjerenju da SAD troše čak 26 posto državnog proračuna na međunarodnu pomoć. Zapravo, radi se o manje od jedan posto proračuna, ali je unutar tog iznosa bio i predsjednički Hitni plan za pomoć, koji je posebno bio blagotvoran za zdravstvenu skrb.
Uvidjevši da čine manje od dva posto globalne trgovin...
