Što je to što ponajviše tišti modernog čovjeka? Dakako, ovo je duboko filozofsko pitanje o kojem se rasprave vode kroz sva vremena. No, kada ostavimo duboke teme po strani možemo zaključiti kako pojedince primarno muči nedostatak sredstva za trošenje i konzumaciju - ili prostijim rječnikom: muči ih "besparica".
O tome kako je živjeti u "besparici" jako dobro su naučili stanovnici Europe, naročito otkako je kontinent pogodila velika financijska kriza 2008. godine. Pogođeni su svi, ali posebno mladi ljudi čija je nezaposlenost u više zemalja Europe i dalje oko 50%.
Nadalje, efekte ovog stanja možda i najbolje osjećaju ljudi koji su u aktualan ekonomski model, tržišni, kapitalistički, ušli prije četvrt stoljeća - drugim riječima, mi.
Točno je da u socijalističkim sistemima istočne i jugoistočne Europe štošta nije valjalo počevši sa slobodom govora. Mi koji se bavimo novinarstvom i odbacujemo svaki oblik cenzure moramo biti fer pa priznati da u nekom od bivših sistema vjerojatno ne bi imali privilegiju kritizirati sve one koji zavrjeđuju kritiku.
Nedostatak slobode govora bio je jedan od problema, bilo ih je još, ali, bilo je tu i nečega što se ljudima jako sviđalo - sigurnost. Nije to bio samo osjećaj sigurnosti, ta sigurnost je uistinu postojala u socijalističkim zemljama. Mogućnost znatnog bogaćenja nije bila velika, ali osnovna sigurnost je postojala.
Nije bilo straha od izbacivanja na cestu od strane pohlepnih banaka, nije bilo straha od gladi. Obični ljudi, bez političkih, novinarskih i sličnih ambicija nisu odveć marili za nedostatak slobode govora i nedostatak demokracije. Ti obični ljudi bili su uvelike sretni jer su njihove osnovne potrebe bile zadovoljene, u slučaju pojedinih zemalja kao što je bila Jugoslavija često i više nego zadovoljene.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
