Ekspresionizam se pojavio negdje na početku 20. stoljeća, u Njemačkoj, i riječ je o umjetničkom pravcu koji će imati trajni utjecaj na svijet zbog činjenice da upravo o tom svijetu progovara na način koji je vječno prisutan, onaj "unutrašnji", emotivni. Ekspresionizam polazi od toga da se svijet promatra isključivo iz subjektivne perspektive, da ga se "izobliči" u skladu s vlastitim emocijama, da proizvod te umjetnosti bude emocija koja će potaknuti određeno raspoloženje, osjećaj, ideju, stanje.. Fizička stvarnost je tu nebitna i zbog toga jedan rad iz domene ekspresionizma može biti podjednako relevantan danas kao i na početku 20. stoljeća.
Iako se najčešće veže uz slikarstvo, ekspresionizam zapravo obuhvaća sve što bismo mogli zvati umjetnošću - književnost, teatar, film, ples, arhitekturu...
Ovaj avangardni pokret je nastao u Wajmarskoj Njemačkoj, primarno u Berlinu, u godinama prije Prvog svjetskog rata. U neku ruku nastao je kao odgovor impresionizmu - primarno slikarskom pokretu s kraja 19. stoljeća koji se također oslanjao na emociju, ali više sklonom realističkom i naturalističkom promatranju prirode. Ekspresionizam iz te perspektive ide "korak dalje", ili bismo čak mogli reći - dublje. Više nije ambijent taj koji će stvarati emociju, već sama emocija stvara emociju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.