Američki predsjednik Barack Obama sinoć se po šesti put obratio američkim stanovnicima u Govoru o stanju nacije. Govor je bio varijacija na njegov prethodni govor iz 2013. te nije ponudio ništa osim prazne retorike odvojene od stvarnosti i reakcionarnih šablona uz neizbježan dodatak ideologije američke izuzetnosti.
Američki radnici već šestu godinu čekaju da njihov predsjednik poduzme neke odlučujuće poteze, no, kako izgleda još će se načekati, ali ne i dočekati. Obama može održati motivirajući govor, kao profesionalni govornici koji na tome zarađuju ogroman novac putujući svijetom, no koliko prosječan stanovnik zapravo ima od toga? Malo i ništa.
Vrijeme kada su motivirajući govori bili pokretač američke produktivnosti polako dolazi kraju te se danas ispostavlja kako predstavljaju samo maglu i dim. Lako je stanovnicima u vrijeme ekonomskog uspona prodavati "san" koji nalaže "ako dovoljno marljivo radiš, sigurno ćeš uspjeti". No danas, kada u Americi naglo raste jaz između bogatih i siromašnih, ti govori više nisu motivacija, već frustracija.
Zato je Obama odlučio sinoćnji donekle korigirati, pa tako navodi: "U idućim mjesecima, pogledajmo što možemo učiniti zajedno. Učinimo da ovo bude godina akcije. To je ono što Amerikanci žele - da se svi mi ovdje fokusiramo na živote stanovnika, njihove nade i njihove aspiracije. Vjerujem da je ono što ujedinjuje narod ove nacije, bez obzira na njihovu rasu, regiju, stranku, bili mladi ili stari, bogati ili siromašni, je jednostavno vjerovanje da prilika mora postojati za svakoga - ideja da ako radiš naporno i budeš odgovoran, možeš napredovati".
"Budimo iskreni: to vjerovanje je pretrpjelo neke snažne udarce. Tijekom zadnja tri desetljeća, čak i prije ove velike recesije, masivne promjene u tehnologiji i globalna konkurentnost su eliminirali velik broj dobrih radnih mjesta srednje klase te su time oslabljeni ekonomski temelji obitelji koje ovise o njima. Danas, nakon četiri godine ekonomskog rasta, korporativni profiti i burze nisu gotovo nikad bile jače, a oni na vrhu nikada nisu bili bolje. No, prosječne plaće gotovo da se nisu ni pomakle. Nejednakost se povećala. Kretanje prema gore se zaustavilo. Činjenica jest kako čak i u trenutku oporavka, prevelik broj Amerikanaca danas radi više no ikad samo kako bi preživjeli - kamoli napredovali, a i velik broj ih uopće ne radi", rekao je Obama.
Gornja klasa u SAD-u svakako je zadovoljna. Za njih su ove godine bile prava renesansa, zlatno doba za koje se nadaju da će potrajati još jako dugo. Može Obama danima pričati o tome kako se srednja klasa ubija od danonoćnog rada samo kako bi preživjela, no gornja klasa nikada ne bi živjela ovako dobro da nemaju predsjednika koji prvo brine za njih, a tek onda - eventualno - za ostatak.
Ako i brine za srednju klasu, Obam...
Američki radnici već šestu godinu čekaju da njihov predsjednik poduzme neke odlučujuće poteze, no, kako izgleda još će se načekati, ali ne i dočekati. Obama može održati motivirajući govor, kao profesionalni govornici koji na tome zarađuju ogroman novac putujući svijetom, no koliko prosječan stanovnik zapravo ima od toga? Malo i ništa.
Vrijeme kada su motivirajući govori bili pokretač američke produktivnosti polako dolazi kraju te se danas ispostavlja kako predstavljaju samo maglu i dim. Lako je stanovnicima u vrijeme ekonomskog uspona prodavati "san" koji nalaže "ako dovoljno marljivo radiš, sigurno ćeš uspjeti". No danas, kada u Americi naglo raste jaz između bogatih i siromašnih, ti govori više nisu motivacija, već frustracija.
Zato je Obama odlučio sinoćnji donekle korigirati, pa tako navodi: "U idućim mjesecima, pogledajmo što možemo učiniti zajedno. Učinimo da ovo bude godina akcije. To je ono što Amerikanci žele - da se svi mi ovdje fokusiramo na živote stanovnika, njihove nade i njihove aspiracije. Vjerujem da je ono što ujedinjuje narod ove nacije, bez obzira na njihovu rasu, regiju, stranku, bili mladi ili stari, bogati ili siromašni, je jednostavno vjerovanje da prilika mora postojati za svakoga - ideja da ako radiš naporno i budeš odgovoran, možeš napredovati".
"Budimo iskreni: to vjerovanje je pretrpjelo neke snažne udarce. Tijekom zadnja tri desetljeća, čak i prije ove velike recesije, masivne promjene u tehnologiji i globalna konkurentnost su eliminirali velik broj dobrih radnih mjesta srednje klase te su time oslabljeni ekonomski temelji obitelji koje ovise o njima. Danas, nakon četiri godine ekonomskog rasta, korporativni profiti i burze nisu gotovo nikad bile jače, a oni na vrhu nikada nisu bili bolje. No, prosječne plaće gotovo da se nisu ni pomakle. Nejednakost se povećala. Kretanje prema gore se zaustavilo. Činjenica jest kako čak i u trenutku oporavka, prevelik broj Amerikanaca danas radi više no ikad samo kako bi preživjeli - kamoli napredovali, a i velik broj ih uopće ne radi", rekao je Obama.
Gornja klasa u SAD-u svakako je zadovoljna. Za njih su ove godine bile prava renesansa, zlatno doba za koje se nadaju da će potrajati još jako dugo. Može Obama danima pričati o tome kako se srednja klasa ubija od danonoćnog rada samo kako bi preživjela, no gornja klasa nikada ne bi živjela ovako dobro da nemaju predsjednika koji prvo brine za njih, a tek onda - eventualno - za ostatak.
Ako i brine za srednju klasu, Obam...
