Bani Walid: priča o brutalnoj osveti i skrivanje masakra od svjetske javnosti

Nekoliko sati nakon što su militanti ušli u libijski grad Bani Walid krenuo je kaos - naoružane skupine iz Misrate počele su pucati po zgradama kontinuirano vičući "Allahu akbar". Na zgradi jedne obližnje banke još uvijek je stajao naziv zemlje iz vremena vladavine pukovnika Muammara Gaddafija - "Velika Arapska Socijalistička Narodna Džamahirija". Naziv je izbušen mecima. Ulice grada potpuno su puste, izuzev militanata koji su nastavili svoje divlje slavlje.

"Gaddafijevi borci su otišli iz Bani Walida, svi su otišli", rekao je Ali Mahmoud, jedan od pripadnika skupine iz Misrate, vozeći se na svom pickup-u kroz ulice grada. "Neki ljudi ovdje i dalje su željeli Gaddafija, moramo im pokazati da je on gotov", rekao je Mahmoud i time zapravo ponudio odgovor na pitanje "Što se to dešava u Bani Walidu?". Ovo što se desilo - i još uvijek se dešava - je brutalna i krvava osveta protiv cijelog jednog grada koji je odbijao svrstati se na stranu pro-NATO pobunjeničkih snaga za vrijeme prošlogodišnjeg rata. Većina stanovnika Bani Walida pripada plemenu Warfala koje je otvoreno podržalo Gaddafija za vrijeme rata.

Izbjeglice iz Bani WalidaGovorimo o gradu od 70,000 stanovnika, za očekivati je da bi ovaj kaos mogao potrajati još neko vrijeme kao i sporadični sukobi unutar samog grada. Posljednje informacije govore kako su se militantima pridružili i strani plaćenici te kako je upotrijebljeno i zabranjeno oružje poput strašnog bijelog fosfora. Izvori ističu kako se izbjeglicama ne dopušta povratak u grad, unatoč informaciji kako su državne vlasti pozvale sve stanovnike da se vrate. Mnogi od tih ljudi sada se s cijelim obiteljima u automobilima nalaze usred pustinje bez ideje što da rade. "Nema hrane, nema ničega, a militanti ne dopuštaju nikome da se vrate u svoje domove", rekao je jedan od izvora.
"Uništavaju kuće sa teškom mašinerijom i tenkovima. Nema komunikacije niti interneta tako da ljudi iz grada ne mogu komunicirati s vanjskim svijetom", rekao je isti izvor za RT te nadodaje kako se među militantima nalaze i strani snajperisti, iz Katara i Turske, te kako Katar financira sav trošak. Informacije također govore kako je nedavno u Misratu uplovio brod s oružjem za militante koji napadaju Bani Walid. "Nema vlade u Libiji. Skupine militanata kontroliraju sve. Njih nije briga za Libiju, nije ih briga za naciju", rekao je.

"Mogu potvrditi kako pro-vladine militantne skupine koriste međunarodno zabranjeno oružje. Upotrijebili su fosforne bombe i nervni plin. Sve smo dokumentirali video zapisima. Snimili smo rakete i bijeli fosfor kako pada na grad", rekao je aktivist i odvjetnik iz Bani Walida, Afaf Yusef.
"Mnogi ljudi umrli su ne od ranjavanja mecima, već od otrovnog plina. Cijeli svijet mora vidjeti koga ciljaju ovdje. Zar su ovo stvarno Gaddafijevi ljudi? Zar su ubijena djeca, žene i starci - Gaddafijevi ljudi?", rekao je Yusef.

S druge strane, komentari militanata podsjećaju na strašne prijeteće poruke za vrijeme genocida u Ruandi. Evo što je izjavio jedan od njih na TV-u: "Svim parazitima i pijavicama, poruka svim njima diljem Libije: tko god da jeste, koliko god snažni bili i tko god da vas podržava - revolucija će pobijediti".

Informacije također govore kako se grad napada i zrakoplovima. "Koristili su i zrakoplove u bombardiranju grada, jučer je objavljen izvještaj koji prikazuje vojni zrakoplov iznad Bani Walida. Prijatelji unutar grada također su mi potvrdili kako se zrakoplovi koriste za bombardiranje grada, kao i kemijsko oružje", rekao je Ali Altakasih, glasnogovornik plemena Warfala. Altakasih također navodi kako je nužno poslati istražnu komisiju u Bani Walid jer postoji pregršt dokaza da je upotrijebljeno kemijsko oružje. Altakasih ističe kako je "Zapad okrenuo Libiji leđa" te kako su pustili militantima da upravljaju zemljom, sada traži pomoć od Rusije i Kine. "Tražimo od Rusije i Kine i ostatka svijeta da djeluje, da se zaustave ovi militanti jer ubijaju civile, jako puno civila, djecu ubijaju, kuće pale", rekao je Altakasih. Rusija je pokušala provesti rezoluciju u UN Vijeću Sigurnosti koja bi tražila prekid sukoba u Bani Walidu, ali su SAD uložili veto (vidi: Nastavlja se bombardiranje Bani Walida - SAD blokirali rusku rezoluciju koja poziva na mirno rješenje sukoba).

UPOZORENJE: video snimka iz bolnice u Bani Walidu, sadrži izuzetno eksplicitne scene

Od svih gradova koji su bili odani Gaddafiju, grad Bani Walid platio je najveću cijenu. Osveta je stigla i druge gradove, mada ne s ovom dozom brutalnosti. Primjerice grad Sirte, rodni grad pukovnika Gaddafija i zadnji grad koji je pao braneći se protiv udruženog napada naoružanih pobunjenika i NATO zračnih snaga. Sirte je ostavljen u ruševinama, još uvijek je u ruševinama i vjerojatno će "za kaznu" takav i ostati još dugo vremena.

Grad Bani Walid nije više nekakvo uporište pro-Gaddafi snaga, kao što se intenzivno pisalo ovog mjeseca. Štoviše, grad je tehnički "pao" još prošle godine. Pretpostavlja se kako je Saif al-Islam, Gaddafijev sin, bio u Bani Walidu te pokušao pobjeći preko Sahare. Kasnije je uhvaćen i još uvijek se nalazi u zarobljeništvu u Zintanu. Nekoliko mjeseci nakon formalnog završetka rata, stanovnici Bani Walida izbacili su dojučerašnje pobunjenike iz grada i osnovali svoje gradsko Vijeće. Za vlasti u Tripoliju, kao i za neobuzdane militante iz Misrate, ovako nešto bilo je nedopustivo. Otmica i navodna tortura Omara Shaabana iz Misrate poslužila je kao povod za agresiju protiv cijelog grada.

70,000 stanovnika Bani Walida postali su žrtve "kolektivne kazne", brutalnog osvetničkog koncepta za kojeg bi se očekivalo da će izazvati žestoku kritiku razvijenih zapadnih demokracija. Ali ne i u slučaju Bani Walida. Plemenski starješina iz Bani Walida, Mohammed al-Shetawi, rekao je nakon što je bio prisiljen pobjeći iz grada: "Gdje je međunarodna zajednica? Gdje su Ujedinjeni Narodi i Europska Unija i drugi iz svijeta, zar su nas zaboravili?". Plemenski mudrac Shetawi je ili poprilično naivan za "starješinu" ili se adekvatno služi sarkazmom. Prava je istina ta da Bani Walid nije "zaboravljen", upravo suprotno - Bani Walid dobiva baš ono što je odobreno od te iste popularno nazivane "međunarodne zajednice".

Shetawi, drugi starješine i stanovnici koji uspiju dugotrajno izvući živu glavu iz Bani Walida shvatiti će kako gotovo nikoga nije ni briga za njih niti njihov grad. Stanovnici Zapada sposobni su snažno suosjećati s ljudskim patnjama, sposobni su izaći na ulice i žestoko prosvjedovati protiv nepravde, ratova, agresije i brutalnosti. No, u ovom vremenu u kojem se nalazimo, sposobni su to učiniti onda - i samo onda - kada im njihovi omiljeni mediji slike strave i mrtve djece gurnu u prvi plan. Bani Walid je u posljednjih mjesec dana "skupio" i previše takvih slika (link: eksplicitne fotografije - napomena: nisu medijski potvrđene).

Da, to su te slike koje mogu adekvatno motivirati svjetsku javnost. Slike zbog kojih širokim masama postaje poprilično neugodno da se takve stvari dešavaju, a njihove države po tom pitanju ne rade ništa. No, kada je riječ o masakru nad Bani Walidom, to se neće dogoditi. Cijela priča o Bani Walidu se neće - i ne smije - probiti do široke javnosti jer bi ta ista javnost, naročito u SAD-u, mogla eventualno priupitati svog predsjednika koji se upravo bori za još jedan mandat - predsjedniče što smo učinili? I ne, nije kriv narod što ne zna, krivi su isključivo oni koji ne dopuštaju narodu da zna. I ne, nije pošteno reći da je narod kao narod kriv zato jer "živimo u doba interneta, pa se sve može otkriti" - da, jako puno se toga može otkriti, ali na putu do tog otkrića stoje gigantske diverzije, milijuni trivijalnih gluposti i bezbroj otimača pažnje koji služe upravo tome da neke stvari, neki događaji, nikada ne postanu "mainstream".
Zato nemojmo tražiti dodatnog krivca - mediji su imali informacije na raspolaganju, slike na raspolaganju i adekvatne budžete da su mogli imati po jednu kameru na svakom brežuljku oko Bani Walida. Zataškali su masakr nad nevinim civilima i sakrili ovaj ratni zločin od svjetske javnosti, moraju biti i jesu odgovorni za ovaj čin.