U posljednjih nekoliko godina Bangladeš se iz jedne od najsiromašnijih zemalja Azije pretvorio u neočekivanu priču o uspjehu. Ova je zemlja jednoć bila sinonim gladi i neimaštine. Bangladeš je dobio neovisnost od Pakistana, s kojim se odvojio od Indije kao većinski muslimanska zemlja, 1971. godine, a nakon toga je zemlja doživjela niz nedaća siromaštva, gladi i prirodnih katastrofa. Kada je 2006. godine zabilježeno da je Bangladeš imao veći gospodarski rast od Pakistana, informacija se morala nekoliko puta provjeriti jer se smatralo da je došlo do pogreške.
Te je godine došlo do preokreta u inflaciji, te je pokrenut godišnji rast BDP-a koji je prešao pakistanski za otprilike 2,5 postotnih poena. Ove godine će bangladešanski rast najvjerojatnije biti veći od indijskog, što nije toliko posljedica rasta Bangladeša koliko pad gospodarskog razvoja u Indiji uslijed makroekonomskih pogrešaka New Delhija. U toj usporedbi s Pakistanom, Bangladeš je u još jednoj prednosti jer rast stanovništva je oko 1,1 posto godišnje, dok je u Pakistanu dva posto. To znači da je dohodak po glavi stanovnika veći u Bangladešu, državi u kojoj živi prema procjeni iz 2016. godine 163 milijuna stanovnika. Glavni grad Dhaka, sa svojom okolicom, ima 15 milijuna stanovnika, a najveća luka u državi i drugi grad po veličini Chittagong je dom za četiri milijuna ljudi. Njih 98 posto su Bengalci, a 90 posto ih pripada islamskoj vjeroispovijesti.
Unatoč jakim islamskim utjecajima, a osobito financijskim dotacijama s arabijskog poluotoka, Bangladeš je barem dijelom pokazao koliko je važno uključiti u gospodarski razvoj žene. Bangladešanke su postale jake ne samo kao poduzetnice, već i kao političarke. Na čelu vlade je od 2009. godine Sheikh Hasina Wazed, koja je već bila premijerka od 1996. do 2001. i na čelu je Bangladešanske Awami Lige od 1981. Radi se o državotvornoj stranci koja je nastala kao pokret lijevog centra 1949. godine u Dhaki koja je tada bila prijestolnica pakistanske provincije Istočni Bengal, kasnije preimenovane u Istočni Pakistan. Bila je to bengalska alternativa Muslimanskoj ligi u Pakistanu, a kasnije je njezin vođa Sheikh Mujibur Rahman vodio putem te stranke bitku za neovisnost. On se pamti kao otac osnivač Bangladeša.
Bangladeš je u posljednjih dva desetljeća učinio velike i važne korake u obrazovanju djevojaka i davanju važnijeg mjesta za žene u javnosti. Osobito se to vidi u zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, a u Bangladešu je očekivana životna dob 72 godine, za razliku od 68 u Indiji i 66 u Pakistanu. Širi se digitalizacija društva i korištenje visoke tehnologije. Bangladeš je uspio i organizirati radnička prava koja su daleko naprednija od susjednih zemalja. Sada je samo pitanje može li Bangladeš održati svoj gospodarski razvoj, osobito s obzirom da je zemlja p...
Te je godine došlo do preokreta u inflaciji, te je pokrenut godišnji rast BDP-a koji je prešao pakistanski za otprilike 2,5 postotnih poena. Ove godine će bangladešanski rast najvjerojatnije biti veći od indijskog, što nije toliko posljedica rasta Bangladeša koliko pad gospodarskog razvoja u Indiji uslijed makroekonomskih pogrešaka New Delhija. U toj usporedbi s Pakistanom, Bangladeš je u još jednoj prednosti jer rast stanovništva je oko 1,1 posto godišnje, dok je u Pakistanu dva posto. To znači da je dohodak po glavi stanovnika veći u Bangladešu, državi u kojoj živi prema procjeni iz 2016. godine 163 milijuna stanovnika. Glavni grad Dhaka, sa svojom okolicom, ima 15 milijuna stanovnika, a najveća luka u državi i drugi grad po veličini Chittagong je dom za četiri milijuna ljudi. Njih 98 posto su Bengalci, a 90 posto ih pripada islamskoj vjeroispovijesti.
Unatoč jakim islamskim utjecajima, a osobito financijskim dotacijama s arabijskog poluotoka, Bangladeš je barem dijelom pokazao koliko je važno uključiti u gospodarski razvoj žene. Bangladešanke su postale jake ne samo kao poduzetnice, već i kao političarke. Na čelu vlade je od 2009. godine Sheikh Hasina Wazed, koja je već bila premijerka od 1996. do 2001. i na čelu je Bangladešanske Awami Lige od 1981. Radi se o državotvornoj stranci koja je nastala kao pokret lijevog centra 1949. godine u Dhaki koja je tada bila prijestolnica pakistanske provincije Istočni Bengal, kasnije preimenovane u Istočni Pakistan. Bila je to bengalska alternativa Muslimanskoj ligi u Pakistanu, a kasnije je njezin vođa Sheikh Mujibur Rahman vodio putem te stranke bitku za neovisnost. On se pamti kao otac osnivač Bangladeša.
Bangladeš je u posljednjih dva desetljeća učinio velike i važne korake u obrazovanju djevojaka i davanju važnijeg mjesta za žene u javnosti. Osobito se to vidi u zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, a u Bangladešu je očekivana životna dob 72 godine, za razliku od 68 u Indiji i 66 u Pakistanu. Širi se digitalizacija društva i korištenje visoke tehnologije. Bangladeš je uspio i organizirati radnička prava koja su daleko naprednija od susjednih zemalja. Sada je samo pitanje može li Bangladeš održati svoj gospodarski razvoj, osobito s obzirom da je zemlja p...
