Rusija je spremna za nuklearni rat. Naravno, svaka zemlja s nuklearnim oružjem je teoretski u svakom trenutku spremna za nuklearni rat. Ipak, nekako je drugačije kad predsjednik nuklearne sile, u ovom slučaju najveće nuklearne sile svijeta, to eksplicitno izgovori.
Ratovi i krize, kako smo u previše slučajeva imali priliku vidjeti, jako su povodljivi za onim što se izgovori s dovoljno visoke platforme. Svijet je poput komore kojom se takve izjave odbijaju i pojačavaju. Jednom izgovoreno teško je više prebrisati. Kad je krajem prošlog mjeseca francuski predsjednik, šef jedine EU nuklearne sile, rekao kako ne isključuje mogućnost slanja trupa u Ukrajinu ističući pritom da se "ne smije dozvoliti Putinu da pobjedi", to je isto izjava koja se sad već danima odbija i putuje svijetom, utječući na svaki kontakt koji ostvari.
Putinu je u intervjuu za ruski glavni TV kanal, Rusija 1, postavljeno vrlo direktno pitanje, svakako pod utjecajem atmosfere koja se gradi ovog neugodnog ožujka 2024. godine - "je li Rusija spremna za nuklearni rat?". Dakako, jedini odgovor na takvo pitanje mogao je biti potvrdan, naročito u vrijeme dok zemlje koje se profiliraju iz suparnika u neprijatelje spominju direktne sukobe s ruskom vojskom. "Iz vojno-tehničkog aspekta, mi smo, dakako, spremni", poručio je Putin.
Dalo bi se spekulirati o tome koliko je pitanje došlo pred Putina kao iznenađenje, a koliko kao unaprijed pripremljeno s jasnim vremenom i mjestom. Jer ovo je bio intervju složen na način da Putin kaže što ima za reći o aktualnom zagrijavanju krize koja je veća od rata u Ukrajini. Dakako, intervju dolazi i pred ruske predsjedničke izbore u nedjelju koje se zapravo teško može i nazvati izborima. Je li svijet izvan Rusije (i onaj unutar nje) ikad uopće čuo za Nikolaja Haritonova? Leonida Slutskog? Ili možda Vladislava Davankova? Ovo su, naime, Putinovi "izazivači" koji će se tijekom vikenda boriti za funkciju predsjednika Ruske Federacije.
Zanimljivo je i vidjeti vizualnu prezentaciju anketa provedenih u Rusiji. Putin je u tolikom vodstvu da za ostale kandidate morate "scrollati" ne bi li došli do njihovih linija koje se povlače po dnu grafikona.
Anketa potpore ruskim predsjedničkim kandidatima (izvor: VCIOM i CIPKR)
Jasno, stanje ruske demokracije bilo je upitno još od njenog formalnog stupanja na snagu nakon raspada SSSR-a. Zapravo ovakvo formalno stanje "demokracije" u Rusiji nije ironično koliko je indikativno - jer Putin u svom intervjuu govori i o novom poretku koji bi trebao nastupiti na globalnoj razini. Taj poredak, tzv. multipolarnost, u teoriji svakako i jest bolji po svijet u kojem živimo, ali po stanje demokracije gotovo sigurno da nije. To se može iščitati i po tome kome se Putin obraća, kad spominje imperijalizmom (unipolarnošću) eksploatirane dijelove svijeta kao što su Afrika, Azija, Bliski istok, Latinska Amerika...
S druge strane, bez obzira što se javni diskurs u Europi toksično priklanja stavu "ili si s nama ili si protiv nas", bilo bi licemjerno tvrditi da je stanje demokracije s druge strane ovog sraza idealno, ili čak funkcionalno. Demokracija je iznimno kvalitetan koncept upravljanja, ali bilo bi krajnje naivno reći da je ona na Zapadu zaživjela. Demokracija na Zapadu se svodi na povremenu rošadu vladajućih elita, u intervalima koji osiguravaju da kompletna elita, odnosno gornja klasa, bude otprilike jednako zadovoljena. Ta demokracija ne odražava volju naroda, to je prisilno nametnuta iluzija koja se rasteže kroz duga desetljeća. Isto vrijedi i za Europu i za SAD. S time da je Europa sklonija diverzitetu vlastitih elita pa stoga ima i više stranaka dok SAD besramno prezentira vladavinu samo dvije stranke koje su se po pitanju temeljnih načela već davno stopile u jednu monolitnu elitu.
Zapravo, u svojoj suštini, "Putinova Rusija" je akter koji želi da se takav model precrta na ostatak svijeta. Taj akter je poput nove ili marginalizirane stranke koja želi sjediti zajedno s ostatkom elite u sustavu jednake važnosti okupljajući pritom lukavo i druge aktere kod kojih se razvija ista želja (Kina, Indija, Brazil, Turska, Saudijska Arabija...).
Ali to će teško proći. Klub je davno zatvoren i ne prima nove članove. Kad se Rusija počela javljati s takvim idejama, recimo da je to negdje prije 15-ak godina, na Zapadu se brzo razvio odgovor koji pretpostavlja da se Rusiju, kao gladnog kucača na vratima kluba moći, treba degradirati, po mogućnosti i dezintegrirati, jer će u protivnom doći i drugi za njom. To se danas i događa. Kina je, naslanjajući se na ono u što je evoluirala Rusija, postala "Xijeva Kina" i danas dvije zemlje srdačno proglašavaju beskonačna prijateljstva - jer zajedno kucaju na ista vrata i nemaju se namjeru maknuti.
Putin kaže da je "balu vampira došao kraj". Ali valja se zapitati je li to stav nekog tko istinski osuđuje krvopijsku narav vladajućih elita ili je riječ samo o frustraciji što na tom balu nikad nije bio stalni član?
A o demokraciji, stvarnoj demokraciji, skoro nigdje na svijetu danas se ni ne govori, jer ta demokracija ne počinje na biračkim mjestima niti u vidu stranačke pluralnosti, počinje na radnom mjestu gdje radnici sami biraju svoju budućnost. Ali to je ideja toliko poklopljena pod naslagama nacionalnog šovinizma, ideje izuzetnosti i brujanja novih elita koje žele biti prihvaćene na vrhu, da za istu jednostavno nema šanse.
Radnicima svijeta se sprema nešto puno gore, kako to obično i biva kod svake skupine koja je toliko brutalno marginalizirana. Sprema im se fizičko odstranjivanje u vidu velikog rata koji će se voditi zbog svega osim zbog njihovih interesa.
U sklopu spomenutog intervjua Putin je rekao da bi dolazak američkih trupa na ruski teritorij ili na teritorije Ukrajine Rusija smatrala vojnom intervencijom. Podsjetimo, Rusija danas četiri ukrajinske regije - Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson - smatra sastavnim dijelovima Ruske Federacije (iako se borbe vode u svim ovim regijama).
Moglo bi se sad govoriti o tome da Ukrajina ima legitimno pravo pozvati strane saveznike da je brane, kako je na kraju krajeva i Sirija pozvala Rusiju da je brani. U pravnom smislu to stoji. No, pravni smisao nije zaštita od eskalacije koja može voditi prema globalnom ratu. Nadalje, Sirija nije bila pod direktnim napadom SAD-a jer da jest onda bi ruski ulazak u rat bio početak direktnog američko-ruskog rata. Libija je, primjerice, bila pod direktnim napadom SAD-a i tu nije bilo ruske (ni ičije) pomoći. Tako da može se pričati o pravnim aspektima, ali postoji i nešto što bismo mogli nazvati odgovornošću za opstanak ljudi na ovoj planeti. Drugim riječima, ako je izbor između Ukrajine (ili bilo koje druge zemlje) i čovječanstva, jasno je što bi trebalo propasti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
