Šijiti se, nakon pogubljenja šejha Nimra al-Nimra, što je dovelo do ozbiljnog zaoštravanja odnosa Irana i Saudijske Arabije, boje i za sudbinu bahreinskog šijitskog klerika šejha Alija Salmana. Ovaj narodni disident, rođen 1965., glavni je tajnik Nacionalnog islamskog društva Al Vefak, koje je glavna oporbena skupina u Bahreinu. Uhićen je 28. prosinca 2014. nakon niza govora u kojima je pozivao na političku reformu i odgovornost. Suđenje je trajalo preko tri stotine dana, a organizacije za ljudska prava smatraju da to suđenje nije izvršeno prema međunarodnim standardima i procedurama za pravedan proces. Salman je 16. lipnja 2015. osuđen na četiri godine zatvora. Prema riječima visokog povjerenika UN-a Ruperta Colvillea, Salman i njegovi odvjetnici su sustavno zaustavljeni od strane suda da pruže usmene prigovore. Salman i njegovi pravni predstavnici čak nisu imali mogućnost da predstave svoje dokaze.
Šejh Salman je vodio nenasilan pokret i tražio je trajne, ali mirne prosvjede protiv politike bahreinske vlade. To ga nije spasilo zatvora. Sud ga je osudio zbog pozivanja na neposluh i mržnju, te na vrijeđanje službenih tijela. Ipak, nisu ga mogli optužiti za pokušaj rušenja režima, čime bi zaradio doživotnu kaznu zatvora ili smrtnu kaznu. Ali, ovo nije prvi puta da je ovaj šijitski klerik zatvoren. Nakon duge karijere u kojoj je zahtijevao političke reforme i ljudska prava za bahreinski narod, Salman je zatvoren 1993. i 1994., a iz zemlje je protjeran 1995. Njegova politička karijera počela je ranih devedesetih, nakon što je završio svoje islamske studije na prestižnom šijitskom sveučilištu u iranskom gradu Komu. Kući se vratio 1993., kada je vodio ustanak sa ciljem povratka parlamenta i ustava iz 1973, temeljenog na društvenom ugovoru vladajuće dinastije i bahreinskog naroda.
Nakon puštanja iz zatvora, Salman je deportiran u Dubai, ali to nije zaustavilo Salmana da nastavi sa svojim političkim aktivizmom, posebice nakon što se preselio u London. U Bahrein se vratio 2001., istovremeno kad je emir Bahreina pokrenuo Povelju nacionalnog djelovanja kao rješenje na krizu s kojom se zemlja suočavala tijekom devedesetih. Radi se o novom ustavu, a u veljači 2001. 98,4 posto bahreinskih glasača (oba spola) na referendumu su dali potporu Nacionalnoj povelji. Nekoliko dana kasnije bahreinski premijer je najavio aboliciju vrlo kontroverznog Zakona o državnoj sigurnosti, koji je na snazi bio od 1975. Opća amnestija je proglašena dan uoči referenduma. Duh promjene je zavladao Bahreinom, a u ožujku se Salman vratio u zemlju, zajedno s većinom drugih prognanih oporbenih čelnika.
Emir Hamad bin Isa al-Halifa proglasio je 14. veljače 2002. Bahrein ustavnom monarhijom, a sebi je dao naslov kralja. Prema novom Ustavu, novostvorena kraljevina ima Nacionalnu skupštinu...
Šejh Salman je vodio nenasilan pokret i tražio je trajne, ali mirne prosvjede protiv politike bahreinske vlade. To ga nije spasilo zatvora. Sud ga je osudio zbog pozivanja na neposluh i mržnju, te na vrijeđanje službenih tijela. Ipak, nisu ga mogli optužiti za pokušaj rušenja režima, čime bi zaradio doživotnu kaznu zatvora ili smrtnu kaznu. Ali, ovo nije prvi puta da je ovaj šijitski klerik zatvoren. Nakon duge karijere u kojoj je zahtijevao političke reforme i ljudska prava za bahreinski narod, Salman je zatvoren 1993. i 1994., a iz zemlje je protjeran 1995. Njegova politička karijera počela je ranih devedesetih, nakon što je završio svoje islamske studije na prestižnom šijitskom sveučilištu u iranskom gradu Komu. Kući se vratio 1993., kada je vodio ustanak sa ciljem povratka parlamenta i ustava iz 1973, temeljenog na društvenom ugovoru vladajuće dinastije i bahreinskog naroda.
Nakon puštanja iz zatvora, Salman je deportiran u Dubai, ali to nije zaustavilo Salmana da nastavi sa svojim političkim aktivizmom, posebice nakon što se preselio u London. U Bahrein se vratio 2001., istovremeno kad je emir Bahreina pokrenuo Povelju nacionalnog djelovanja kao rješenje na krizu s kojom se zemlja suočavala tijekom devedesetih. Radi se o novom ustavu, a u veljači 2001. 98,4 posto bahreinskih glasača (oba spola) na referendumu su dali potporu Nacionalnoj povelji. Nekoliko dana kasnije bahreinski premijer je najavio aboliciju vrlo kontroverznog Zakona o državnoj sigurnosti, koji je na snazi bio od 1975. Opća amnestija je proglašena dan uoči referenduma. Duh promjene je zavladao Bahreinom, a u ožujku se Salman vratio u zemlju, zajedno s većinom drugih prognanih oporbenih čelnika.
Emir Hamad bin Isa al-Halifa proglasio je 14. veljače 2002. Bahrein ustavnom monarhijom, a sebi je dao naslov kralja. Prema novom Ustavu, novostvorena kraljevina ima Nacionalnu skupštinu...
