Babaroge uzimaju vlast, establišmentu se izmiče tlo pod nogama: Geert Wilders će vladati Nizozemskom, Ukrajina ostaje bez velikog saveznika, ali ovo je veće, na ovakve promjene su neki strpljivo čekali godinama, pa i Kremlj...

Kako šokirati Europu? Ovih dana nekima to baš ide za rukom, naročito na mjestima gdje je potencijal za "šok" najviši. Uzmimo Marka Ruttea, dugogodišnjeg nizozemskog premijera koji se na toj funkciji nalazi još od 2010. godine. Ne zovu ga bez veze "Teflon Mark" jer to je ona vrsta političara koja je u stanju šetati kroz političke skandale bez prevelike osobne štete. I to ne znači da je dobar političar, upravo suprotno, ali ima tu moć ostanka na vlasti jer javnost vlastitom pojavom gura u jednu posebnu vrstu apatije. Za velik dio javnosti takav političar je sve samo ne simpatičan, ali stalno se uspijeva predstaviti kao manje zlo.

Rutter je vodio Nizozemsku u čak četiri mandata, a ovog ljeta zadnja koalicijska Vlada mu se raspala Raspisao je prijevremene izbore te pritom najavio da će ovo biti njegov zadnji mandat te da se potpuno povlači iz politike nakon idućih izbora.

Svojim odlaskom ostavio je zemlju u popriličnom kaosu. Desni centar gubi na popularnosti, a stanje u zemlji nikako nije idealno. Kriza stanovanja u Amsterdamu do te mjere je eskalirala da neki studenti danas žive u preuređenim teretnim kontejnerima, a mnogi odrasli prisiljeni su živjeti s roditeljima jer alternative nema.

U isto vrijeme Rutte je radio sve kako bi se pokazao kao uzoran atlantist vrlo slijepo slijedeći sve aspekte američke vanjske politike. Tako je, između ostalog, u svom trećem mandatu slao potporu za sirijske ekstremiste, uključujući i skupinu Levantski front. Kasnije, u rujnu 2018., nizozemsko javno tužiteljstvo objavilo je da je Levantski front zapravo "kriminalna organizacija s terorističkim namjerama". U detaljnom izvješću također se navodi kako ova "selafistička i džihadistička skupina ima za cilj stvaranje kalifata".

Dakako, nije da Rutte ranije to nije znao, ali nije ga bilo briga što ekstremisti koji teroriziraju civilno stanovništvo Sirije dobivaju pomoć od Nizozemske i nizozemskih poreznih obveznika i budućih radnika koji noći provode u kontejnerima u Amsterdamu.

Dakako, Rutte će uvijek isticati kako mu je najteži dio karijere svakako bila situacija nakon rušenja malezijskog putničkog zrakoplova MH17 iznad Ukrajine 2014. godine. Podsjetimo, pritom je poginulo 193 nizozemskih državljana (ukupno 298 osoba je poginulo). Njegova Vlada nije previše dvojila oko krivca. Odmah su ruske separatiste proglasili krivima iako su postojale (pa i danas postoje) razne teorije o tome tko je ispalio raketu koja je srušila MH17.

U aktualnom ratu u Ukrajini Mark Rutte se istaknuo kao jedan od najvećih saveznika Kijeva po svim pitanjima. U isto vrijeme aktivno širi paranoju tvrdeći da ako "Putin pobjedi u Ukrajini neće stati tamo".

Nizozemska je također jedan od najvećih vojnih partnera Ukrajine od početka rata. Nadalje, Nizozemska je - uz Dansku – bila prva koja je Ukrajini isporučila borbene zrakoplove F-16, što je potez koji bi mogao eventualno promijeniti dinamiku.

Ali sve to, sve što je Mark Rutte predstavljao. Sav taj predvidljivi atlantizam, sad brzo pada u vodu jer Nizozemska je na jučerašnjim izborima birala sasvim drugu politiku. Nakon 13 godina pod vodstvom čovjeka koji je bio ikona pro-EU i pro-NATO politike, nizozemski birači odlučili su povjerenje dati Geertu Wildersu.

Cijela Europa do sad je već čula za Geerta Wildersa. Riječ je o čovjeku koji je skoro pa "babaroga" kojom se godinama Europljane strašilo da bi moglo doći do opasnog uspona desnice. Sad je svakako došlo jer Wildersova desničarska stranka odnijela je pobjedu na izborima i sad je u poziciji da sastavlja koalicijsku Vladu, a po svemu sudeći Geert Wilders bit će novi nizozemski premijer.

Veliki šok, bez sumnje. Ali zar nismo to već nedavno gledali? Nije li Slovačka bila jedna od prvih EU zemalja koja je slala oružje Ukrajini da bi sad nedavno na vlast ponovno došao premijer (bio je i ranije) Robert Fico čija je prva odluka bila, ona s kojom je i dobio izbore - zaustavljanje slanja oružja Ukrajini.

I to je bio "šok za Europu", skoro pa isti po one koji već godinama propagiraju strahove da će "Putin krenuti dalje". Malo ih je briga što su Fico i Wilders na dijametralno suprotnim stranama političkog kompasa. Fico je ljevičar, lider stranke Smjer - socijalna demokracija, dok je Wilders desničar na čelu stranke VVD (Narodna stranka za slobodu i demokraciju). Zapravo riječ je o radikalno liberalnoj stranci koja iznad svega stavlja, jasno, slobodno tržište.

Jasno, Wilders nije politički autsajder. Štoviše, iako su neki možda to već zaboravili, on je 2010. čak bio koalicijski partner u prvom mandatu odlazećeg premijera Ruttera.

Rutte predstavlja svoj prvi kabinet zajedno sa zamjenikom premijera Maximeom Verhagenom (CDA) i koalicijskim partnerom Geertom Wildersom (PVV) - fotografija iz 2010. godine

Tijekom godina Wilders je postao sinonim za anti-EU i anti-islamsku retoriku. Pričao je da, ako ikad dođe na vlast, da će Nizozemsku izvući iz Europske unije te da će zabraniti Kuran. Sad dolazi na vlast, hoće li to učiniti? Naravno da neće, ne s takvom pobjedom na parlamentarnim izborima.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.