Azijsko stoljeće predviđena je dominacija azijske politike i kulture 21. stoljeća, pod pretpostavkom da određeni demografski i ekonomski trendovi i dalje traju. Koncept azijskog stoljeća paralelan je s karakterizacijom 19. stoljeća kao britanskog carskog stoljeća, a 20. stoljeća kao američkog stoljeća i Pax Sovietice. Studija Azijske razvojne banke iz 2011. otkrila je da bi dodatne tri milijarde Azijata mogle uživati u životnom standardu sličnom onima u Europi danas, a regija bi mogla činiti preko polovice globalne proizvodnje do sredine ovog stoljeća. Upozorila je, međutim, da azijsko stoljeće nije unaprijed određeno. Rastuća važnost i naglasak jedinstva u Aziji, kao i sazrijevanje i progresivni odnosi među zemljama u regiji dodatno učvršćuju stvaranje 21. azijskog stoljeća.
Azija je većinu ljudske povijesti bila glavna pokretačka snaga svjetske ekonomije. Tada su u 19. stoljeću zapadne ekonomije, potaknute Industrijskom revolucijom, preuzele vlast. Pedesetih godina Azija, u kojoj živi više od polovice svjetskog stanovništva, pridonijela je manje od 20 posto globalne proizvodnje. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća govori se o Aziji koja je ponovno preuzela prvo mjesto kao pokretač globalnog gospodarskog rasta. Azijske ekonomije na putu su da postanu veće od ostatka svijeta zajedno u 2020. godini, u smislu pariteta kupovne moći (PPP). Mnogo toga se odnosi na rastuću srednju klasu kontinenta. U Aziji, u kojoj i dalje živi više od polovine svjetskog stanovništva, uskoro će se smjestiti polovina srednje klase svijeta. Prije su tvrtke uglavnom koristile kontinent kao središte za jeftinu proizvodnju, a zatim prodaju na drugim mjestima. Sada korporacije čine sve da povećaju prihode u regiji - kako rastu prihodi i životni standard, tako raste i potražnja za trajnom robom, poput luksuzne robe i automobila.
Kad ljudi raspravljaju o azijskom stoljeću, Kina i Indija se spominju prve. Kina je sada veće gospodarstvo od Sjedinjenih Država, čineći 19 posto globalne proizvodnje u 2019. godini. Očekuje se da će Narodna Republika srušiti prevagu Sjedinjenih Država u bruto domaćem proizvodu (BDP) tijekom sljedećeg desetljeća. Indija, koja trenutno zauzima peto mjesto na ljestvici BDP-a, također diše za vratom Sjedinjenim Državama. Britanska banka Standard Chartered vjeruje da će Indija i Kina preskočiti američki BDP do 2030. godine, i dodatno predviđa da će deset najvećih svjetskih ekonomija do tada uglavnom činiti trenutna tržišta u razvoju. Stručnjaci često zaborave spomenuti da je azijsko gospodarstvo više od Kine i Indije. Ostale zemlje koje su se brzo proširile uključuju Indoneziju, za koju se predviđa da će do 2023. postati šesto najveće svjetsko gospodarstvo, a slijede ju Vijetnam, Filipini i Bangladeš. Ne slažu se svi da bi 21. stoljeće trebalo opisivati kao pripadnost Aziji. Kritičari spominju slabosti mnogih njenih gospodarstava, uključujući Pakistan i Sjevernu Koreju, zajedno s napetostima i očitim nedostatkom suradnje među državama. Zatim je ovdje važno napomenuti usporavanje gospodarskog rasta Kine i Indije. Skeptici ukazuju na nedavne zastoje kao još jedan razlog zašto nijedno od tih gospodarstava ne treba definirati kao model za zemlje u razvoju.
Kineski predsjednik Xi Jinping nedavno je iznio kinesku viziju azijske civilizacije u drugoj polovici ovog stoljeća i kasnije. Svoj je plan otkrio na 75. Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda (UNGA) 23. rujna. Xijev govor podsjetio je na američkog predsjednika Harrya S Trumana koji je najavio u svom nastupnom obraćanju 20. siječnja 1949. Četiri točke za globalnu dominaciju Sjedinjenih Država u političkom, gospodarskom i intelektualnom polju. Plan civilizacije kineskog predsjednika u "azijskom stoljeću" u potpunoj je suprotnosti s idejama Samuela P Huntingtona prikazanim u njegovom slavnom eseju "Sukob civilizacija". Xijev nacrt za civilizaciju je materijalna kulturna evolucija i pomirljiv je, a ne sukobljen. Nalikuje na raspoloženje civilizacije koje je predložio američki antropolog Leslie A White. White je predložio dva temeljna zakona civilizacijske / kulturne evolucije u svom članku iz 1943. godine "Energija i evolucija kulture". Napisao je: "Prvi zakon kulturnog razvoja: Uz ostale jednake uvjete, stupanj kulturnog razvoja izravno varira ovisno o količini energije koja se godišnje iskoristi i stavi u rad. Drugi zakon kulturnog razvoja: U ostalim okolnostima, stupanj kulturnog razvoja izravno varira s obzirom na učinkovitost tehnoloških sredstava s kojima se iskorištena energija stavlja u rad." Nastavio je: "Kultura se razvija kada se poveća količina energije koju čovjek godišnje iskoristi po glavi stanovnika ili se poveća učinkovitost tehnoloških sredstava za rad te energije; ili, kako se istovremeno povećavaju oba faktora. "
Ako se pažljivo razmotri treća točka Xijeva govora, Whiteova civilizacijska ideja odjeknula je u njegovom civilizacijskom planu azijskog stoljeća. Xi je rekao da bi "čovječanstvo trebalo pokrenuti zelenu revoluciju i brže stvarati zeleni način razvoja i života, čuvati okoliš i činiti Majku Zemlju boljim mjestom za sve. Cilj nam je postići vrhunac emisije CO2 prije 2030. i postići neutralnost od korištenja fosilnih goriva prije 2060. Pozivamo sve zemlje da slijede inovativni, koordinirani, zeleni i otvoreni razvoj za sve, iskoriste povijesne mogućnosti koje pruža nova runda znanstvene i tehnološke revolucije i industrijske transformacije, da se postigne zeleni oporavak svjetske ekonomije u vrijeme nakon Covida, i tako stvori snažnu silu koja pokreće održivi razvoj. " Čini se da je kineski čelnik svjestan da je energija bila glavna sila koja pokreće ljudsku civilizaciju, od vremena kada se Homo sapiens prvi put pojavio na planetu, pa sve do izuma strojeva s unutarnjim izgaranjem. Kinezi su svjesni da se britanski kolonijalizam proširio nakon izuma parnog stroja kao pojačanog energetskog pojasa po glavi stanovnika i kako se tehnologija razvijala u skladu s političkim planovima. Američka civilizacija rasla je i živjela na fosilnim gorivima, da bi počela posustajati čim se počelo govoriti o alternativnim izvorima energije. Sada Kinezi vide sebe kao predvodnike azijske civilizacije koja će se temeljiti na zelenoj energiji.
Isprva se to može činiti čudnim, no podaci pokazuju ovaj trend. Prema podacima Svjetske banke, veličina kineskog gospodarstva 1980. iznosila je 191,149 milijardi američkih dolara, a nakon 39 godina dosegla je 14,343 bilijuna američkih dolara u 2019. U međuvremenu su se kineski obrasci potrošnje energije promijenili: 1990. glavni energent je bio ugljen 76,2%, sirova nafta 16,6%, prirodni plin 2,1% i obnovljivi izvori 5,1%. Do 2018. godine obrasci su se promijenili u ugljen 59%, sirova nafta 18,9%, prirodni plin 7,8% i obnovljivi izvori 14,3%. Neki ekonomisti predviđaju da će do 2025. kineska potrošnja obnovljive energije doseći 20%. Stoga je kineski fokus na povećanju godišnjeg iskorištavanja energije po stanovniku i planiranju buduće kvalitete potrošnje energije. Ako se sve ovo dogodi, azijskim stoljećem dominirat će energija neovisna o fosilnim gorivima i bit će poznato kao "zeleno stoljeće". Amerikanci smatraju Rusiju, Iran i Kinu svojim glavnim protivnicima. Međutim, glavna prijetnja Amerikancima je iznutra. Primarni neprijatelj američke globalne važnosti u budućnosti bit će njihova energetska politika utemeljena na fosilnim gorivima. Zapadna će civilizacija definitivno propasti ukoliko ne bude mogla održavati postojeći energetski sistem po glavi stanovnika godišnje, ne iz fosilnih goriva već iz čiste energije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
