Afganistanski predsjednik Ašraf Gani primio je u posjet pakistanskog premijera Navaza Šarifa po prvi puta nakon što je Gani postao predsjednikom. Poruka koja je poslana iz Kabula jest da će Pakistan i Afganistan staviti po strani stare nesuglasice i zajednički se boriti protiv istog neprijatelja.
Šarifov dolazak u Kabul je rezultat mjeseci teškog rada Ganijeve vlade kako bi se ponovno uspostavili bolji odnosi s Islamabadom. Posjet je također uslijedio nakon što su se u Kataru sastali predstavnici afganistanske vlade i talibanskog političkog vodstva, što daje određenu nadu u ponovni početak mirovnih pregovora.
Otkad je inauguriran za afganistanskog predsjednika, Ganiju je obnova odnosa s Pakistanom visoko na ljestvici prioriteta. Pozvao je na suradnju u obavještajnim pitanjima, a ugostio je i pakistanskog vojnog čelnika generala Rahila Šarifa, koji je također bio u delegaciji Navaza Šarifa, zajedno sa šefom obavještajne zajednice generalom Rizvanom Ahtarom. Tom prilikom je Gani utišao pakistanske brige oko približavanja Afganistana i Indije. Gani je izjavio da je Indija periferna u njegovoj vanjskoj politici, te je kao primjer poslao skupinu vojnih kadeta na vojnu akademiju u Pakistanu, a ne u Indiju, gdje se afganistanski vojnici uobičajeno obučavaju. Također je otkazao zahtjev za indijsko naoružanje. Šarif je izjavio da će pomoći ciljati militantne koji se skrivaju na labavoj afganistansko-pakistanskoj granici, te da će se uključiti više u borbi protiv regionalnog terorizma.
Nakon godina međusobnog optuživanja za obranu terorista kako bi se borili s druge strane granice, obje zemlje sada imaju relativno novo vodstvo. Odnosi između dviju vlada sada se kreću prema boljem, ali je pitanje koliko je to održivo. Ganijeva vanjska politika se doživljava iznimno kontroverzno u Afganistanu i značajno odskače od politike njegovog prethodnika Hamida Karzaija, koji je nastojao održavati tvrdokorni stav prema Pakistanu i pokušao se povezati s talibanima bez dogovora s Islamabadom. Osobe koje su sklone Karzaijevom viđenju vanjske politike su stoga vrlo razočarani Ganijevim stavom. Još u ožujku je Karzai upozorio Ganije da ne padne pod pakistanski pritisak.
Karzai jest bivši predsjednik, ali njegovo se mišljenje i dalje uvažava. Njegovi javni nastupi dovoljno su snažni da mogu utjecati na javno mišljenje, pa i političko djelovanje. Stoga je jasno da bi Pakistan u ovom trenutku trebao pokazati konkretno svoju volju približavanja s Kabulom, kako bi se spasio početak odnosa s Ganijem. Ukoliko se ovakav savez održi, to bi bio loš znak za talibane, jer bi se s jedne strane povećao pritisak na njih, a s druge nestala bi volja za razgovorom sa strane afganistanske vlade
U Kabulu je Šarif dao Ganiju 'jamstvo' da neprijatelji Afganistana ne mogu biti prijatelji Pakistana, te da će svaki napor bilo koje militantne skupine u nastojanju da destabilizira Afganistan biti oštro osporena i takvi će se elementi staviti izvan zakona te uhititi. Šarif je naglasio da će se planirati koordinirane operacije, koje će se izvoditi po međusobno dogovorenim temeljima za ciljanje militantnih skrovišta uz granicu. To, prema njegovim riječima, pokazuje pakistansku volju da se dodatno prodube obrambena i sigurnosna partnerstva s Afganistanom tijekom pojačane operacije u graničnom području.
Gani smatra da suradnja ne treba počivati toliko na vojnoj kooperaciji, već vjeruje da bi Islamabad mogao dovesti talibanske pobunjenike za pregovarački stol. Islamabad se brani protiv optužbi da čini razliku između tzv. dobrih talibana, koji se bore protiv omraženog Kabula i njihovih zapadnih i indijskih saveznika, te tzv. loših talibana, koji se bore za ostvarivanje deobandijevske šerijatske države u Pakistanu i koji ostvaruju terorističke napade u Pakistanu, poput masakra u vojnoj školi u Pešavaru u prosincu 2014. Prema tom uvjerenju, Pakistan želi uhititi ili eliminirati sve talibane. Čak i ako je to točno, najveće pitanje jest da li Pakistan doista ima utjecaj nad različitim talibanskim frakcijama. Tome se pridodaje i pitanje da li je Navaz Šarif dovoljno moćan da može u potpunosti nadzirati rat pakistanske obavještajne agenije ISI koja ima značajnu povijest suradnje s talibanima.
Talibanske snage su politički razjedinjene. Smatra se da postoje tri glavne šure (vijeća) afganistanskih talibana: Miranšah šura na istoku zemlje, Pešavar šura na jugoistoku i Keta Šura na jugu. Uz to, navodno se pojavila i šura u iranskom Mašhadu, iako ju priznaje samo Keta, ali je to malo vjerojatno.
Postojanje tri ili četiri središta moći otežava talibansko koordinirano planiranje, posebice ako ne postoji središnja vojna struktura. I dok ova razdioba može dovesti do fragmentacije talibanske snage, ona očito ne slabi ofenzivne sposobnosti talibana. Neki od njih su skloni političkom rješenju, posebice među talibanima Pešavara.
Unutar te sklonosti potrebna je, ali nije i presudna, uloga Pakistana. Vlada može pregovarati s talibanima, ali je teško za povjerovati da Islamabad neće htjeti da barem dio talibana sudjeluje u idućim afganistanskim vladama. Šarif može govoriti u svoje ime što želi, ali većina pakistanske politike prema Afganistanu formira Pakistansko opće visoko zapovjedništvo (GHQ), gdje postoji veliki strah od paštunskog separatizma. Nakon odlaska ISAF-a iz Afganistana, kabulski dužnosnici su požurili uspostaviti zajednički mehanizam dviju zemalja za kontrolom granice, ali to će više ovisiti o volji vojne elite u Pakistanu nego pakistanske vlade.
Pakistan i Afganistan dijele 2640 kilometara dugu granicu i sigurnosni sustav razumljivo ima najveću ulogu u određivanju granične politike. Pakistan se boji političkog prelijevanja nesigurnosti, kao i jačanja Indije i Irana u Kabulu. Gani je sada najveći pakistanski saveznik u odbijanju američkog i indijskog utjecaja u Kabulu. Umjesto njih, Islamabad bi mogao preuzeti svoju ulogu, koju zapravo nikad nije izgubio. Uvijek se shvaćalo da je ključ afganistanske stabilnosti Pakistan, a ne udaljene zemlje. Ono što je zanimljivo jest da će u tome veliku ulogu imati Kina!
Kad je početkom veljače pomoćnik ministra vanjskih poslova Kine Kiu Jianchao tvorio trilateralan strateški dijalog između Afganistana, Pakistana i Kine, pokazalo se da je Kina ušla u razgovor s jednim od svojih susjeda s kojima je imala vrlo malo realnih razgovora. Dvije zemlje, naime, dijele granicu na prijevoju Vahdžir, koja nema nikakvu infrastrukturu i nalazi se na 4923 metara nadmorske visine u Pamirskom planinskom lancu.
Kina se obvezala izgraditi hidroelektričnu branu na rijeci Kunar, te graditi nove prometnice i željezničke pruge između Afganistana i Pakistana. Brana na Kunaru će biti sagrađena u Afganistanu, ali je iznimno blizu pakistanske granice i predviđa se da će pružati električnu energiju za obje zemlje. Sastanak u veljači bio je povezivanje Afganistana i Pakistana, a Indija je igrala glavnu ulogu u tome. Afganistanski predstavnici su specifično tražili od Kineza da imaju konstruktivnu ulogu u promicanju bilateralnih odnosa Afganistana i Pakistana, pošto Kina ima bliske odnose s Islamabadom. Kabul se nada da će Kina upotrijebiti svoje bliske veze s Pakistanom kako bi ta zemlja imala konstruktivnu ulogu u afganistanskoj sigurnosti. Afganistanci posebice žele pakistansku ulogu u pregovorima s talibanima i stvaranja prave vlade nacionalnog jedinstva.
Prošle godine je održan i sastanak talibana s kineskim vodstvom u Pekingu, što je bio prvi znak da Kina želi imati ulogu posrednika u pregovorima. Ali, afganistanski odličnici su smatrali da za stolom mora biti i Pakistan, te su tražili od Kineza da im pomognu u tome. Čini se da je trilaterala uspjela u približavanju – sada se očekuju odlučni i jasni koraci.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
