Institucije kojima Zapad, prvenstveno SAD, održava svoju globalnu dominaciju, MMF i Svjetska Banka, krajem prošlog tjedna dobili su možda i najveću konkurenciju do sada. U petak je u Pekingu formirana nova banka, Azijska Infrastrukturna Investicijska Banka (AIIB), a osnovana je od strane 21 zemlje s time da će, očekivano, Kina biti ključni akter.
AIIB je kineska inicijativa kapitalizirana s oko 50 milijardi USD koji će financirati infrastrukturne projekte u Aziji i šire. Pola početnog kapitala u banku staviti će Kina.
Zemlje prisutne na ceremoniji otvaranja nove banke sa sjedištem u Pekingu su: Bangladeš, Brunei, Kambodža, Kina, Indija, Kazahstan, Kuvajt, Laos, Malezija, Mongolija, Mijanmar, Nepal, Oman, Pakistan, Filipini, Katar, Singapur, Šri Lanka, Tajland, Uzbekistan i Vijetnam.
Ovo nije samo veliki financijski projekt, svima je jasno da je ovo ujedno i jedan od najvećih kineskih geopolitičkih projekata. Dovoljno je samo vidjeti koje države nedostaju na gornjem popisu iz šire regije: Japan, Južna Koreja i Australija.
AIIB je veliki kineski iskorak u igri regionalne i globalne dominacije kao i znatan dokaz da je Kina "sazrijela" za takvu igru. Da ne bi bilo zabune - Azija nije nikakav "prazan" prostor, njome već godinama dominiraju institucije u kojima glavnu riječ vodi Zapad, a ključni rival - Azijska Banka za Razvoj (ADB) - primarno je podložan Japanu, glavnom američkom savezniku u regiji.
No, AIIB je vrlo primamljiv projekt i tradicionalnim američkim saveznicima u regiji. Južna Koreja i Australija još se uvijek "premišljaju" žele li ući u AIIB, a Kina im velikodušno poručuje da dobro razmisle te kako još uvijek mogu svratiti u Peking i kako se mogu upisati kao temeljne članice, unatoč zakašnjenju na službenu ceremoniju koja je održana 24-og ovoga mjeseca.
Južna Koreja ozbiljno razmišlja o tome, novac od AIIB-a će joj trebati ako u doglednoj budućnosti dođe do ujedinjenja dvaju Koreja. Koliko god se takav plan nekima činio bizaran, prilike na Korejskom poluotoku puno su drugačije od žute štampe na Zapadu koja se svodi na ismijavanje Sjeverne Koreje. Ujedinjenje dvaju Koreja je proces koji nipošto nije tabu niti u Seulu niti u Pjongjangu, štoviše, taj proces upravo zadnjih godina postaje neminovan jer od njega, bar je takva pretpostavka, mogu profitirati i jedni i drugi. Seul pritom brine najviše o tome kako što brže modernizirati sjevernokorejsku infrastrukturu, a članstvo u AIIB-u bi im jako dobro došlo.
Bilo je naivno očekivati da će Kina na ogromnim zalihama novca samo nepomično sjediti dovijeka - taj nagomilani kapital sada će se nastojati još i povećati, no, što je još i važnije, iskoristiti će se u širenje kineskog vanjskopolitičkog utjecaja, a taj proces sam po sebi ide direktno u kontru s američkim velikim planovima fokusiranja prema regiji Azija-Pacifik koje je predsjednik Obama najavio još prije dvije godine.
Sve je ovo itekako dovoljan razlog da se na Zapadu osjeća strah, jer borba za Aziju, za naklonost vodećih azijskih ekonomija, ujedno je i borba za globalnom pozicijom lidera. Kina ne pretendira na tu poziciju, bar ne preko noći, ali njoj se niti ne žuri, ona može još godinama djelovati kao regionalna sila, no ovo je proces koji ugrožava one kojima se djelovanje svodi na globalnu razinu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
