Velike i male države. Uvijek su postojale razlike između prvih i drugih. Velikima se često dopuštalo da rade ono na što male nisu smjele ni pomisliti. Npr. Sjedinjene Države su tijekom 20. stoljeća vojno intervenirale diljem svijeta na mjestima koja su tisućama kilometara udaljena od matične zemlje radi obrane svoje sigurnosti kao u Vijetnamu i Koreji. Dok npr. Kuba, Iran i Sjeverna Koreja trpe međunarodne sankcije i izolaciju iako nisu izvršile invaziju na nijednu drugu zemlju.
Takve razlike postojale su stoljećima. Ipak, danas u počecima 21. stoljeća geopolitički odnosi su dinamični i stohastični pa su jedino sigurne promjene. Prijatelji postaju neprijatelji, a neprijatelji postaju prijatelji skoro preko noći. Nezamislivi savezi pucaju ili se stvaraju. Regija Azije i Pacifika po tome je specifična. SAD, Ruska Federacija i Narodna Republika Kina snažno utječu na zbivanja u azijsko-pacifičkoj regiji, ali isto tako tamošnja zbivanja oblikuju odnose između supersila.
Primjetna su dva velika ekonomska projekta koja mijenjaju političke odnose u Aziji. Lansiranje kineskog Novog puta svile i američko povlačenje iz Transpacifičkog partnerstva rezultiralo je time da mnoge azijske države preorijentiraju svoju politiku prema Pekingu i Washingtonu. Nejasne obveze Amerike prema svojim saveznicima u Aziji zajedno s projektima vrijednima milijardi dolara koje nudi Kina, imaju potencijal da itekako promjene odnose. Trumpova politika "America first" uskratila je mnogim azijskim državama priljev novca za razliku od kineske koja im donosi velike svote. Najveća promjena se dogodila kod Filipina. Iako Peking i Manila imaju dugoročne sporove oko otočića i grebena u Južnom kineskom moru te su Filipini bili desetljećima najpovjerljiviji američki saveznici u Aziji, Filipini na čelu sa svojim kontroverznim predsjednikom Rodrigom Duterteom zahladili su odnose sa SAD-om i potpisali mnogobrojne bilateralne ugovore s Kinom i Rusijom.
Npr. Kina je donirala Filipinima vojne opreme i oružja u visini 7.35 milijuna dolara kako bi se vlasti što lakše obračunale s radikalnim islamistima na otoku Mindanao. Premda su i ovaj puta Amerikanci pomogli Filipincima bilo bi logično da upravo Amerika najviše pomaže Filipinima, a ne Kina. No stvarnost je drukčija. Odnosi Filipina i Amerike su zahladili zbog Duterteovog rata protiv krijumčara drogom i zbog toga što se protivi američkim vojnim bazama u svojoj zemlji. Dok s druge strane Kinu i Rusiju ne zanima autoritarni stil vlasti i kršenje ljudskih prava za koje se optužuje filipinska vlast.
Tajland i Malezija su se također privukli u kinesku zonu utjecaja, a na štetu američkih ambicija. Vojna vlast u Tajlandu nije imala dobre odnose s Amerikom još za vrijeme Obamine administracije, a sad su odnosi još više zahladili. Trenutno Kina i Tajland planiraju projekt brze željeznice u vrijednosti od preko 5 milijardi USD. Cilj tajlandske vojne hunte je trošenje javnog novca u izgradnju infrastrukture jer tako misle da će pridobiti narodne mase jačanjem gospodarstva. Kina se našla kao naručena jer nudi novac kroz projekt "Jedan pojas - jedna cesta" koji će biti najveći gospodarski program ikada ako se ostvari.
Ako se Filipini, Malezija, Tajland, Laos i Kambodža još snažnije povežu s Kinom to bi moglo promijeniti odnose snaga unutar ASEAN-a (Savez država Jugoistočne Azije). Kad je 1967. savez osnovan svrha mu je bila ostvariti ekonomske probitke kroz olakšanu međusobnu trgovinu država i ograničiti utjecaj komunističkih sila Sovjetskog Saveza i Kine. ASEAN je bio savez koji je bio sredstvo u službi američkih interesa u Aziji. Pitanje je koja će biti funkcija saveza u budućnosti budući da je Kina čak i nešto više od ekonomske supersile, a utjecaj Amerike sve više opada i blijedi. Jedna od mogućnosti je da će države članice ASEAN-a probati transformirati savez u vlastiti obrambeni pakt koji će biti apsolutno neovisan o Kini i SAD-u. Druga opcija je da će se ASEAN ili ukinuti ili sve više izgubiti na značenju, a treća je da će savez potpasti pod nadzor Pekinga.
Najveći problem u Jugoistočnoj Aziji je svakako Južno kinesko more. Navedeno more, zahvaljujući strateškoj važnosti u azijsko-pacifičkoj regiji i obilatim resursima ribe, nafte i prirodnog plina, moglo bi se nazvati ukletim jer tucet država želi imati što veći nadzor na što većim dijelovima spornog mora. Zbog Južnog kineskog mora ASEAN se podijelio na države koje su za ili protiv kineskih ambicija. Neke podržavaju kineska nastojanja, a neke odluke Arbitražnog suda u Haagu. U vodama južno od kineskog kopna najviše se doslovno vide napetosti Pekinga i Washingtona zato što morem plove američki i kineski brodovi, a zrakom lete američki i kineski borbeni zrakoplovi i to često bez dozvole onih drugih. Amerikanci se zalažu za slobodu plovidbe i trgovine,a Kinezi se zalažu za očuvanje svog suvereniteta koje njihovi susjedi i ujedno mnoge članice ASEAN-a ne priznaju.
Pitanje Sjeverne Koreje također je jako važno za odnose u Aziji. Jucheovski režim ne prestaje s razvojem nuklearnog i balističkog programa i u bliskoj budućnosti izgledno je da neće prestati. Pod Kim Jong-unom testirano je više projektila nego pod njegovim ocem i djedom zajedno. Samo tijekom ove godine dogodilo se više od 10 testova. Cilj Sjevernih Korejaca da naprave projektil s nuklearnom bojevom glavom koji može pogoditi teritorij SAD-a sve je bliži, ako se već nije ostvario. "Nestašni" režim u Pjongjangu koji ostvaruje vojni napredak i njegova ratnohuškačka retorika zabrinjavaju Južnu Koreju i Japan.
SAD nije do sada uspio riješiti pitanje Sjeverne Koreje i zato je kreirano sve veće nepovjerenje kod Južnih Korejaca i Japanaca prema Americi. Obje države su već odavno u dometu sjevernokorejskog razornog oružja pa ako Amerika nešto učinkovito ne učini po sjevernokorejskom pitanju, moguće je da će Seul i Tokio preuzeti inicijativu. Ili će probati učiniti nešto zajedno ili će uključiti i Kinu, ali svakako će tražiti da se tenzije smire. Posezat će za diplomacijom, a ne poput Amerikanaca zveckati oružjem. Stoga se može dogoditi da se pokrene proces pregovora koji bi isključio SAD. Također, kinesko oklijevanje i američka bezidejnost prema Sjevernoj Koreji mogla bi aktivirati Rusiju da postane ključni čimbenik u rješavanju čvora na usijanom Korejskom poluotoku. Rusija bi mogla izaći iz cijele krize kao najveći dobitnik.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
