Austan Goolsbee je bivši direktor kabineta ekonomskih savjetnika američkog predsjednika Baracka Obame, također je i profesor ekonomije na sveučilištu u Chicagu.
U razgovoru za Washington Post rekao je kako dokapitalizacija banaka u Europi neće biti dovoljna za spas Eurozone, jer i dalje ostaje ključni problem razvoja regije, tj. njegov nedostatak.
Razgovor je vodila kolumnistica Washington Post-a, Ezra Klein.
Esencija njegovog izlaganja potvrđuje tezu koju su iznijeli mnogi ekonomisti do sada - bogate ekonomije, u prvom redu Njemačka, nemaju ni volje ni ambicije svoje bogatsvo dijeliti s drugim državama iz Eurozone. Pritom valja napomenuti kako se ta ista Njemačka posljednjih 10 godina naglo obogatila upravo na račun manjih država, mahom s juga Europe. Sada, kada je južna Europa ekonomski doslovno propala, na Njemačkoj bi bio red da pomogne opstanku tih istih država upumpavanjem bar dijela bogatstva koje je akumulirano tijekom posljednjih 10 godina. Tu dolazi do ključnog problema neodrživosti Europe kao takve - nacionalne razlike. Njemački stanovnik jednostavno neće prihvatiti da novac iz Njemačke putuje u Italiju ili Grčku.
Ovdje je svakako bitno napomenuti da prosječni njemački radnik nikada nije ni vidio sav taj kapitalni eksces koji se godinama slijevao s europskog juga direktno u džepove njemačke bankarske i financijske elite. Sasvim je logično da njemački radnik, koji i sam živi u teškim uvjetima i kojem nad glavom stalno kruži demoklesov mač otkaza i osobnog bankrota...
Esencija njegovog izlaganja potvrđuje tezu koju su iznijeli mnogi ekonomisti do sada - bogate ekonomije, u prvom redu Njemačka, nemaju ni volje ni ambicije svoje bogatsvo dijeliti s drugim državama iz Eurozone. Pritom valja napomenuti kako se ta ista Njemačka posljednjih 10 godina naglo obogatila upravo na račun manjih država, mahom s juga Europe. Sada, kada je južna Europa ekonomski doslovno propala, na Njemačkoj bi bio red da pomogne opstanku tih istih država upumpavanjem bar dijela bogatstva koje je akumulirano tijekom posljednjih 10 godina. Tu dolazi do ključnog problema neodrživosti Europe kao takve - nacionalne razlike. Njemački stanovnik jednostavno neće prihvatiti da novac iz Njemačke putuje u Italiju ili Grčku.
Ovdje je svakako bitno napomenuti da prosječni njemački radnik nikada nije ni vidio sav taj kapitalni eksces koji se godinama slijevao s europskog juga direktno u džepove njemačke bankarske i financijske elite. Sasvim je logično da njemački radnik, koji i sam živi u teškim uvjetima i kojem nad glavom stalno kruži demoklesov mač otkaza i osobnog bankrota...
