Austan Goolsbee u razgovoru za Washington Post - zašto Eurozona neće preživjeti

Austan Goolsbee je bivši direktor kabineta ekonomskih savjetnika američkog predsjednika Baracka Obame, također je i profesor ekonomije na sveučilištu u Chicagu.
U razgovoru za Washington Post rekao je kako dokapitalizacija banaka u Europi neće biti dovoljna za spas Eurozone, jer i dalje ostaje ključni problem razvoja regije, tj. njegov nedostatak.
Razgovor je vodila kolumnistica Washington Post-a, Ezra Klein.

Esencija njegovog izlaganja potvrđuje tezu koju su iznijeli mnogi ekonomisti do sada - bogate ekonomije, u prvom redu Njemačka, nemaju ni volje ni ambicije svoje bogatsvo dijeliti s drugim državama iz Eurozone. Pritom valja napomenuti kako se ta ista Njemačka posljednjih 10 godina naglo obogatila upravo na račun manjih država, mahom s juga Europe.
Sada, kada je južna Europa ekonomski doslovno propala, na Njemačkoj bi bio red da pomogne opstanku tih istih država upumpavanjem bar dijela bogatstva koje je akumulirano tijekom posljednjih 10 godina.
Tu dolazi do ključnog problema neodrživosti Europe kao takve - nacionalne razlike. Njemački stanovnik jednostavno neće prihvatiti da novac iz Njemačke putuje u Italiju ili Grčku.

Ovdje je svakako bitno napomenuti da prosječni njemački radnik nikada nije ni vidio sav taj kapitalni eksces koji se godinama slijevao s europskog juga direktno u džepove njemačke bankarske i financijske elite. Sasvim je logično da njemački radnik, koji i sam živi u teškim uvjetima i kojem nad glavom stalno kruži demoklesov mač otkaza i osobnog bankrota, nije nimalo spreman da njegova država troši novac na druge posrnule ekonomije, unatoč činjenici da je Njemačka dobrim dijelom odgovorna za propast i Grčke i Italije.

Slobodni prijevod s engelskog jezika - razgovor između Washington Posta (u daljnjem tekstu WP) i ekonomista Austan Goolsbee-a:

WP: Napisali ste kako je "Njemačka valuta za južnu Europu bila ono što je Kina za SAD", pojasnite malo.

Austan Goolsbee: Njemačka produktivnost je nabujala. I baš kao i u slučaju Kine, Njemačka se oslanja na valutu koja je podcjenjena (op. Euro). Ali ta valuta naštetila je ekonomijama južne Europe. Poanta je u tome da južna Europa nema načina za daljni razvoj - a ako njihove ekonomije ne mogu rasti, onda nisu ni u stanju balansirati svoj budžet, bez obzira kolike mjere štednje uveli.

WP: Po tom pitanju Sebastian Mallaby (op.a. kolumnist lista Financial Times) je napisao - njemački izvoz je u periodu 2009-2011. narastao za 18%. Kad ne bi bilo Eura, taj rast bi iznosio samo 8%. Prema njemu Euro je masovno obogatio Njemačku i sada bi bilo vrijeme da Njemačka to svoje akumulirano bogatstvo podijeli s drugima (op.a. članicama Eurozone)

Austan Goolsbee: Nema sumnje kako je ta konstatacija točna. Njemačka produktivnost rasla je ubrzanim tempom zadnjih 10 godina. Ali pogledajmo slučaj Istočne Njemačke koja je spojena sa Zapadnom (op.a.1990.) uz proces precijenjenog tečaja - to je imalo katastrofalne posljedice za narod Istočne Njemačke. Ali tada su upumpane milijarde dolare kroz dugi period, kako bi se stanje stabiliziralo.
Njemci su u pravu kada kažu kako nisu obvezani napraviti isto i s ostatkom Europe, ali osnovni principi nisu puno drugačiji.

WP: Ali zar to ne implicira važnost zajedničke kulture? Kod nas u SAD-u nikad nećemo čuti da se stanovnik Teksasa ili New Yorka buni zbog činjenice da se njihov novac proslijeđuje u Nevadu ili Floridu.

Austan Goolsbee: U slučaju SAD-a radi se o institucionalnoj uredbi. Kada bi primjerice stanovnici Teksasa bili pozvani da glasaju po pitanju žele li ili ne pomoći stanovnicima Nevade, bili bi jako ljuti.
Ali srećom mi o tim stvarima ne moramo glasati.

Kada je stvaran Euro velik broj ekonomista u SAD-u složio se kako se radi o jako lošoj ideji. Ipak, tadašnji odgovor Europljana bio je - kako Missouri i Mississippi mogu imati zajedničku valutu?
Ali njihova greška je bila u tome što nisu prepoznali faktor mobilnosti.
Naime, kada je naglo porasla nezaposlenost u Michigan-u ljudi su se preselili u druge dijelove SAD-a. Ista stvar desila se i u slučaju Istočne Njemačke, narod je masovno preseljavao na zapad.
Ali u slučaju Europe, npr. Grci uopće ne govore istim jezikom kao Njemci. 7 milijuna Grka ne mogu jednostavno spakirati kovčege i preseliti se u Njemačku.
Niska mobilnost, manjak poticaja i loše upravljanje valutom - to je jedna jako otrovna kombinacija.

WP: Jeste li vi jedan od onih koji smatraju kako bi centralne banke mogle spasiti Eurozonu?

Austan Goolsbee: Ne, nisam. Europa ima dvije i po krize na leđima. Prva je bankarska kriza koja nalikuje onoj iz 2008. Velik broj europskih institucija je insolventan. To je veliki problem - morati će na ovaj ili onaj način dokapitalizirati banke.
Druga kriza koja je vezana, ali ujedno i specifična je fiskalna kriza.
Naposljetku imamo polu-krizu - prestanak rasta.

Ono što bi bilo uobičajeno u ovo vrijeme je devalvirati i fokusirati se na izvoznu strategiju, ali to je sada postalo nemoguće. Netko će morati pronaći način kako da ove države nastave rast ili će se proces neprestano ponavljati.

WP: U konačnici - postoji li šansa da Eurozona preživi?

Austan Goolsbee: Ne, ne postoji. Ako gledamo iz povijesne perspektive to je bilo izvedivo na nekim prostorima, npr. jug i sjever Italije bi bio dobar primjer. Ali u tim primjerima imamo velika davanja i potpore od strane bogatih prema siromašnima i generalno prihvaćanje cjelokupnog stanovništva da se toleriraju takve velike razlike - gotovo uvijek u slučaju kada su svi zapravo dio iste nacije i imaju veliku mogućnost mobilnosti.
U slučaju Europe to bi bilo znatno teže.