Američki pakt s Australijom i Britanijom, poznat kao AUKUS, koji uključuje izgradnju podmornica na nuklearni pogon za Australiju, bio je centralni fokus geopolitike zadnjih dana te se čini kako Washington želi što brže staviti naglasak na svoju ekspanziju interesa (i vojne aktivnosti) prema Aziji kako bi se, razumljivo, što prije zaboravilo na njihovo kaotično povlačenje iz Afganistana gdje su nakon 20 godina ratova doživjeli poraz uz talibanski povratak na vlast. No, sam AUKUS (Australija-Britanija-SAD) pakt samo je dodatak na širi plan kojeg SAD aktivno provodi, a nešto još važnije upravo se priprema, a to je tzv. "QUAD pakt" (od riječi kvadrilateralan odnosno četverostran) .
QUAD je započeo još 2007. godine kao neformalni strateški dijalog četiriju zemalja - Japana, SAD-a, Australije i Indije. Dakle, na vlasti je u SAD-u tad još bila Busheva administracija. Dakako, riječ je o jačanju utjecaja ove skupine na prostoru regije Azija-Pacifik protiv rivala kao što su Rusija i Kina. Jasno, u to vrijeme je sam koncept američkog "zaokreta" prema ovom dijelu svijeta bio tek teorija koja će tek kasnije dobiti i praktičku komponentu (unatoč tome što je američka vojska, itekako, prisutna u ovoj regiji). Obamina administracija koja je uskoro došla na vlast bila je još duboko zauzeta Bliskim istokom, no već Obama je nagovijestio kako će se SAD u budućnosti morati preorijentirati na važniju zonu, na Aziju-Pacifik. Kojih desetak godina kasnije upravo to se i događa, a QUAD sad ponovno stupa na snagu te je za američke planove još i kudikamo važniji od AUKUS-a, zapravo sad se radi na tome da se sve ove inicijative spoje u jednu veliku na čelu sa SAD-om, a glavni protivnik je Kina.
Ključni trenutak za američku budućnost utjecaja u Aziji događa se upravo danas pošto se danas u Washingtonu održava prvi sastanak QUAD-a uživo otkako je Biden na vlasti, odnosno u posjet dolaze australski premijer Scott Morrison, indijski premijer Narendra Modi i japanski premijer Yoshihide Suga. Službeno glavna tema razgovora bit će "promocija slobodnog i otvorenog Indo-Pacifika". U prijevodu to znači - moramo zajedničkim snagama spriječiti da Kina zadominira ovom regijom i učini je "neslobodnom".
Odjednom se na QUAD, koji je godinama više bio koncept, a ne praksa, polaže velika odgovornost te bi ove četiri zemlje, za koje se pri aktualnim objavama stalno podsjeća da su "demokratske", morale odigrati ključnu ulogu u sprečavanju širenja kineskog interesa. Dakako, kao i u slučaju AUKUS-a, SAD ponovno vodi glavnu riječ, no sad se oslanja na nekoliko velikih igrača (i još jednom, Australiju).
Naravno, u ovoj konstelaciji SAD-u je vrlo važna Kina i tu ne moraju previše brinuti. Kina i Indija su veliki rivali i tako će zasigurno i ostati. Za Indiju je kineski ekonomski uspon primjer kojeg i sami planiraju slijediti. Zapravo u neku ruku Indija ima veliku ambiciju postati ono što je Kina bila do nedavno - glavni proizvodni pogon svijeta uz pristup velikoj i jeftinoj radnoj klasi. Jasno, usponom srednjeg staleža Kina sad ulazi u jednu novu fazu te se razvija po konturama nove velike svjetske sile, a samim time bit će sve manje zanimljiva kao veliki proizvodni pogon.
Zapravo, zapadne sile sve manje žele u Kini proizvoditi - iako je i to, jasno, i dalje itekako zastupljeno - a sve više žele prodrijeti na njeno, sad već itekako, privlačno tržište. Ta novostvorena kineska srednja klasa stvara potrebu za toliko toga, ali Kina umjesto da dozvoli zapadnim kompanijama da ovdje ubiru zaradu nastoji dobar dio potražnje zadovoljiti sama vlastitom ponudom. To je zapravo jedan od glavnih faktora zašto se Kinu već godinama promatra kao neprijatelja, a ne bitnog partnera (iako se vlast u Pekingu definitivno nije mijenjala!).
U modernom kapitalizmu kinesko tržište je od esencijalne važnosti i tko može na njemu poslovati taj će i opstati. Zapadne kompanije jesu prisutne, bar neke, ali ta prisutnost je ograničena i nipošto nije onolika koliko bi te kompanije htjele. Jasno, tu je svakako i sve veća projekcija kineske moći izvan Kine što također zabrinjava SAD, ali ovaj prvi faktor možda čak i više.
Indiju se pak tretira kao esencijalnog saveznika koji može prkositi Kini iako bi Indijcima trebalo biti jasno da ako jednog dana dosegnu kineski status moći, što im je očito cilj, onda će i sami postati "trn u oku" SAD-a! Dakako, to je nešto o čemu neće brinuti u aktualnoj razvojnoj fazi te će prihvatiti američki QUAD projekt. No, ipak ne u tolikoj mjeri kao možda druga dva azijska saveznika, Australija i Japan.
Naime, indijsko rivalstvo prema Kini je nešto što SAD svakako može i hoće eksploatirati, no Indija je svjesna svoje veličine, snage i suvereniteta i neće dati SAD-u da im se previše upliće u neke druge planove. To vidimo i iz indijsko-ruskih odnosa koji su dobri, svakako bolji nego što bi Washington odobravao. Spomenimo pritom kako sve upućuje na to da bi upravo Indija mogla postati prvi strani kupac ruskog naprednog sustava S-500. SAD će se ljutiti, prijetiti sankcijama, ali Indija si može to dozvoliti (može i Turska kad je riječ o S-400 sustavima).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
