Iako je mnogo pisano o utjecaju Irana u stvaranju "šijitskog luka" prema Iraku i Siriji s jedne strane, te prema Afganistanu i Pakistanu s druge, malo se govori o povezanosti arapskih šijitskih zajednica u lokalnim, nacionalnim i međunarodnim kontekstima. Iako su zemljopisno rašireni, te podijeljeni prema doktrinarnom pluralizmu, može se reći da antišijitski komentatori prenaglašavaju transnacionalne poveznice šijita, dok ih arapski šijitski vođe premalo ističu, smatrajući da je nacionalna pripadnost najvažnija sastavnica identiteta arapskih šijita.
Od 2011. transnacionalni identitet arapskih šijita je postao važniji, pošto su ustanci u tzv. Arapskom proljeću nadišli nacionalne države i vodili jačanju postojećih transnacionalnih identiteta. Ključno za taj proces, i ne samo među šijitima, bilo je stvaranje šire arapske javne sfere. Razvoj različitih javnih sfera za pojedine denominacijske zajednice na Bliskom istoku posljedica je propasti i frakcionaštva 'Nove arapske javne sfere' kako se često zvao rast panarapskog satelitskog televizijskog programa Al-Džazira u devedesetima. Nova 'Nova arapska javna sfera' nije uspjela oblikovati ishode arapskih ustanaka prema inkluziji i političkog tranziciji, već je postala vlasništvom međusobno suprotstavljenih interesnih skupina koje su stvorile zasebne medijske kanale.
Šijitska javna sfera je tako stvorila niz medijskih kuća i fizičkih mjesta javne rasprave. Bezbroj satelitskih televizijskih postaja, društvenih mreža, mrežnih stranica i novina dio su šijitske javne sfere, ali tu spadaju i stvarna fizička mjesta, poput divanija u zemljama Perzijskog zaljeva, u džamijama, kavanama i drugim javnim mjestima u Iraku i na Levantu. S obzirom da je Islamska republika Iran jedina zemlja na Bliskom istoku gdje je šijitski islam državna religija, Iran ima važnu ulogu u stvaranju arapske šijitske javnosti, te nudi niz programa na arapskom jeziku, kao što je al-Alam ili kanal libanonskog Hezbolaha al-Manar. Druge kanale vode nedržavni dionici, uredi brojnih mardži i ajatolaha, političke stranke ili poduzetnici s jakim odnosom prema šijitskoj vjeri.
Kad su započeti procesi islamskog buđenja na Bliskom istoku, oni se nisu vidjeli kroz denominacijske crte, već je potpora bila iz svih islamskih denominacija i iz neislamskog svijeta. Ipak, prosvjedi i ustanci u Bahreinu i Istočnoj provinciji u Saudijskoj Arabiji bili su posebno vezani uz stanje šijitske većine u tim krajevima. Militarizacija sirijskog ustanka, osobito 2012. i 2013., te nastanak Daeša (ISIL) kao posebno antišijitskog pokreta 2014. doveli su do sloma bilo kakvog konsenzusa o arapskom jedinstvu onkraj denominacija. Sirija i Daeš su postali ključne teme šijitske javne sfere, jačajući transnacionalne poveznice među arapskim šijitskim zajednicama. Jezik, praksa ...
Od 2011. transnacionalni identitet arapskih šijita je postao važniji, pošto su ustanci u tzv. Arapskom proljeću nadišli nacionalne države i vodili jačanju postojećih transnacionalnih identiteta. Ključno za taj proces, i ne samo među šijitima, bilo je stvaranje šire arapske javne sfere. Razvoj različitih javnih sfera za pojedine denominacijske zajednice na Bliskom istoku posljedica je propasti i frakcionaštva 'Nove arapske javne sfere' kako se često zvao rast panarapskog satelitskog televizijskog programa Al-Džazira u devedesetima. Nova 'Nova arapska javna sfera' nije uspjela oblikovati ishode arapskih ustanaka prema inkluziji i političkog tranziciji, već je postala vlasništvom međusobno suprotstavljenih interesnih skupina koje su stvorile zasebne medijske kanale.
Šijitska javna sfera je tako stvorila niz medijskih kuća i fizičkih mjesta javne rasprave. Bezbroj satelitskih televizijskih postaja, društvenih mreža, mrežnih stranica i novina dio su šijitske javne sfere, ali tu spadaju i stvarna fizička mjesta, poput divanija u zemljama Perzijskog zaljeva, u džamijama, kavanama i drugim javnim mjestima u Iraku i na Levantu. S obzirom da je Islamska republika Iran jedina zemlja na Bliskom istoku gdje je šijitski islam državna religija, Iran ima važnu ulogu u stvaranju arapske šijitske javnosti, te nudi niz programa na arapskom jeziku, kao što je al-Alam ili kanal libanonskog Hezbolaha al-Manar. Druge kanale vode nedržavni dionici, uredi brojnih mardži i ajatolaha, političke stranke ili poduzetnici s jakim odnosom prema šijitskoj vjeri.
Kad su započeti procesi islamskog buđenja na Bliskom istoku, oni se nisu vidjeli kroz denominacijske crte, već je potpora bila iz svih islamskih denominacija i iz neislamskog svijeta. Ipak, prosvjedi i ustanci u Bahreinu i Istočnoj provinciji u Saudijskoj Arabiji bili su posebno vezani uz stanje šijitske većine u tim krajevima. Militarizacija sirijskog ustanka, osobito 2012. i 2013., te nastanak Daeša (ISIL) kao posebno antišijitskog pokreta 2014. doveli su do sloma bilo kakvog konsenzusa o arapskom jedinstvu onkraj denominacija. Sirija i Daeš su postali ključne teme šijitske javne sfere, jačajući transnacionalne poveznice među arapskim šijitskim zajednicama. Jezik, praksa ...
