Iako je mnogo pisano o utjecaju Irana u stvaranju "šijitskog luka" prema Iraku i Siriji s jedne strane, te prema Afganistanu i Pakistanu s druge, malo se govori o povezanosti arapskih šijitskih zajednica u lokalnim, nacionalnim i međunarodnim kontekstima. Iako su zemljopisno rašireni, te podijeljeni prema doktrinarnom pluralizmu, može se reći da antišijitski komentatori prenaglašavaju transnacionalne poveznice šijita, dok ih arapski šijitski vođe premalo ističu, smatrajući da je nacionalna pripadnost najvažnija sastavnica identiteta arapskih šijita.
Od 2011. transnacionalni identitet arapskih šijita je postao važniji, pošto su ustanci u tzv. Arapskom proljeću nadišli nacionalne države i vodili jačanju postojećih transnacionalnih identiteta. Ključno za taj proces, i ne samo među šijitima, bilo je stvaranje šire arapske javne sfere. Razvoj različitih javnih sfera za pojedine denominacijske zajednice na Bliskom istoku posljedica je propasti i frakcionaštva 'Nove arapske javne sfere' kako se često zvao rast panarapskog satelitskog televizijskog programa Al-Džazira u devedesetima. Nova 'Nova arapska javna sfera' nije uspjela oblikovati ishode arapskih ustanaka prema inkluziji i političkog tranziciji, već je postala vlasništvom međusobno suprotstavljenih interesnih skupina koje su stvorile zasebne medijske kanale.
Šijitska javna sfera je tako stvorila niz medijskih kuća i fizičkih mjesta javne rasprave. Bezbroj satelitskih televizijskih postaja, društvenih mreža, mrežnih stranica i novina dio su šijitske javne sfere, ali tu spadaju i stvarna fizička mjesta, poput divanija u zemljama Perzijskog zaljeva, u džamijama, kavanama i drugim javnim mjestima u Iraku i na Levantu. S obzirom da je Islamska republika Iran jedina zemlja na Bliskom istoku gdje je šijitski islam državna religija, Iran ima važnu ulogu u stvaranju arapske šijitske javnosti, te nudi niz programa na arapskom jeziku, kao što je al-Alam ili kanal libanonskog Hezbolaha al-Manar. Druge kanale vode nedržavni dionici, uredi brojnih mardži i ajatolaha, političke stranke ili poduzetnici s jakim odnosom prema šijitskoj vjeri.
Kad su započeti procesi islamskog buđenja na Bliskom istoku, oni se nisu vidjeli kroz denominacijske crte, već je potpora bila iz svih islamskih denominacija i iz neislamskog svijeta. Ipak, prosvjedi i ustanci u Bahreinu i Istočnoj provinciji u Saudijskoj Arabiji bili su posebno vezani uz stanje šijitske većine u tim krajevima. Militarizacija sirijskog ustanka, osobito 2012. i 2013., te nastanak Daeša (ISIL) kao posebno antišijitskog pokreta 2014. doveli su do sloma bilo kakvog konsenzusa o arapskom jedinstvu onkraj denominacija. Sirija i Daeš su postali ključne teme šijitske javne sfere, jačajući transnacionalne poveznice među arapskim šijitskim zajednicama. Jezik, praksa i simbolizam šijitske političke mobilizacije i poziv na obranu kroz javnu sferu posebno se razlikuju od prijašnjih šijitskih pokreta. Osnivanje milicija koje su branile džamiju Sajide Zejnab i al-Hašd al-Šaabi, postali su ključni oblici nove šijitske političke mobilizacije. Od 2015. saudijska intervencija u Jemenu također je ojačala šijitski obrambeni stav.
Iran i šijitske milicije podupiru vlast Bašara al-Asada u Siriji i simbolički, jer legitimiziraju svoju potporu putem obrane groba Sajide Zejnab. Ona je unuka Poslanika Muhameda, te kćerka prvog imama Alija i Muhamedove kćerke Fatime, odnosno sestra drugog šijitskog imama Hasana i trećeg šijitskog imama Huseina. Mnogi šijitski muslimani vjeruju da je Zejnab pokopana u jugoistočnom predgrađu sirijskog glavnog grada Damaska, upravo onaj dio koji je postao ključnim ciljem oružane oporbe. Uz libanonski Hezbolah, borba za predgrađe je privukla i mnoge šijite iz Iraka. Oni obično dolaze iz jedne od šijitskih milicija koje su se istakle u ratu protiv Daeša ili protiv koalicijskih snaga u Iraku.
Postoji čitav niz šijitske milicije u Iraku, s desecima tisuća boraca. Iako postoje brojne ideološke i osobne razlike između šijitskih milicija, kao što su Asaib Ahl al-Hak, iračkog Hezbolaha, Brigada Badr, Mahdijeve vojske (podupiratelji Muktade al-Sadra), svi su oni uspostavili jake poveznice s Iranom. S početkom sirijskog građanskog rata i porasta antišijitskih milicija u Siriji i sjevernom Iraku, ovi irački borci počeli su se boriti u Siriji na strani Asada, zajedno s iranskim posebnim postrojbama, libanonskim Hezbolahom, te afganistanskim i pakistanskim šijitskim milicijama. Ove strane milicije su spasile Sajidu Zejnab, ali su također internacionalizirali sirijski građanski rat. Izbor zaštite šijitskog svetog grada, dodatno su pojačali naglasak na denominacijsku stranu ratovanja, čime su paradoksalno na neki način poduprijeli stav svojih neprijatelja da se doista radi o svetom ratu između sunita i šijita.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.