Sinoć se dogodio strašan teroristički napad u engleskom gradu Manchester. Ubijeni su, mahom mladi ljudi, za vrijeme trajanja koncerta. Zadnje informacije govore kako je ubijeno 22 ljudi, a velik broj ih je ranjeno. U vrijeme pisanja ovog teksta još uvijek nitko nije preuzeo odgovornost za ovaj napad, no, samoubilački potpis je prepoznatljiv i nije teško zaključiti tko bi mogao stajati iza ovog pokolja.
Isto tako nije teško i prije preuzimanja odgovornosti pogoditi tko nije odgovoran za jučerašnji napad. Napad sigurno nije izvela sirijska vojska, niti libanonski Hezbollah niti neka od paramilitarnih skupina koja se nalazi pod kontrolom, ili barem utjecajem, Irana. No, slušajući američkog predsjednika jučer u Izraelu, neupućena osoba mogla bi dobiti dojam kao da sva zla koja haraju po površini ovog svijeta na ovaj ili onaj način izlaze iz teheranskog inkubatora.
Njegova agresivna iranofobija tragična je na nekoliko razina, pa krenimo redom. Kao prvo, ovo se može definirati kao zadnja stanica nadanja u neke pozitivnije aspekte Trumpove vanjske politike. Tragična je ta činjenica zbog toga što je, ironično, vanjskopolitički aspekt bio zapravo i jedina potencijalno pozitivna točka Trumpove kandidature.
U završnici američkih izbora imali smo dva podjednako loša kandidata od kojih se jedan isticao ratobornošću, a drugi pozivom na globalnu suradnju i kraj imperijalističkih pohoda. Iz te ponude nije teško zaključiti tko je 'manje zlo', zar ne? Te zaključke donio je i američki narod...
Isto tako nije teško i prije preuzimanja odgovornosti pogoditi tko nije odgovoran za jučerašnji napad. Napad sigurno nije izvela sirijska vojska, niti libanonski Hezbollah niti neka od paramilitarnih skupina koja se nalazi pod kontrolom, ili barem utjecajem, Irana. No, slušajući američkog predsjednika jučer u Izraelu, neupućena osoba mogla bi dobiti dojam kao da sva zla koja haraju po površini ovog svijeta na ovaj ili onaj način izlaze iz teheranskog inkubatora.
Njegova agresivna iranofobija tragična je na nekoliko razina, pa krenimo redom. Kao prvo, ovo se može definirati kao zadnja stanica nadanja u neke pozitivnije aspekte Trumpove vanjske politike. Tragična je ta činjenica zbog toga što je, ironično, vanjskopolitički aspekt bio zapravo i jedina potencijalno pozitivna točka Trumpove kandidature.
U završnici američkih izbora imali smo dva podjednako loša kandidata od kojih se jedan isticao ratobornošću, a drugi pozivom na globalnu suradnju i kraj imperijalističkih pohoda. Iz te ponude nije teško zaključiti tko je 'manje zlo', zar ne? Te zaključke donio je i američki narod...
