Anti-imperijalizam i oportunizam: Nova zapadnjačka desnica protivila se intervenciji u Siriji, želi obustavu naoružavanja Ukrajine, kako to da je sad tako radikalno pro-izraelski nastrojena?

Sukobi uvijek pokazuju stvarne namjere. To je vrijeme kad se agende brzo razotkrivaju, a količina dvostrukih mjerila doseže vrhunac. Dakako, sukob između Izraela i Hamasa nije iznimka, štoviše, možda je i najbolji primjer stanja u kojem se potpora izražava na temelju određenih političkih (oportunističkih) pretpostavki, a ne na temelju širih ideala.

Cijeli politički kompas može izgubiti svoju orijentaciju u sukobima s ovoliko političkog, ali i emotivnog intenziteta. Ipak, neki svoju orijentaciju ne gube jer je nikad nisu ni imali, odnosno ona se predstavlja "od slučaja do slučaja", a desničari zapadnih zemalja u tome možda i najviše prednjače.

Mnogi su svjesni sad već višegodišnje izgradnje "alternativnog" načina gledanja na aktualne probleme - ta nova perspektiva, koja sebi kroči put tvrdeći da predstavlja drugačiju i točniju interpretaciju svijeta od tzv. "mainstreama", političkog i medijskog, uvelike dolazi iz desničarskih krugova. Ništa čudno, od tamo dolazi jer tamo je kronični deficit. Zapadni svijet se odjednom našao u rukama liberalnih elita koje su na svojoj strani, odnosno pod sobom, imala skoro pa maksimalnu medijsku pristranost tako da su sve teme - od klimatskih promjena do migracija - bile podređene njima.

To je s druge strane izazvalo velike frustracije i prkos jer tjeranje samo jednog narativa kroz sve medije ne znači nužno da se publika s tim narativom slaže, zapravo češće se ne slaže pa to ponekad pokaže kroz neki čin potpunog "neposluha", kao što je bilo biranje Donalda Trumpa za američkog predsjednika 2016. (a možda se na to odluče i dogodine).

Taj pak uvijek precizno formirani narativ ni nije nužno "liberalan", barem ne u onom smislu kako ga mnogi doživljavaju stvarajući si iluzije o sukobu kultura, društava i sl. Vladajući narativ je pro-tržišni i sav liberalizam proizlazi kao gomilanje resursa za to tržište. Primjerice, snažna kampanja protiv klimatskih promjena nije snažna zato jer se ključni ljudi tako panično boje klime već zato što znaju da "zelena ekonomija" predstavlja intenzivan dodatni razvoj tržišta i priliku za stvaranjem novog profita. Isto je i s migracijama. Ljude se ne dovodi da bi ih se spasilo od njihovih teških sudbina u Africi, Bliskom istoku, Aziji i drugdje - dovodi ih se isključivo da bi koristili tržištu, u ovom slučaju tržištu rada.

Desničarski (ili konzervativni) narativ je u startu neiskren jer nikad neće svoje liberalne rivale prozvati da su "pro-tržišni kapitalisti", ne mogu, jer su i sami takvi. To pak znači da do svojeg "komada kolača" moraju doći drugim putevima, često "okolo naokolo", a to nerijetko uključuje izmišljanje kojekakvih laži ne bi li se ogorčeno biračko tijelo (koje ni samo ne zna što mu se događa, ali osjeća to na svojoj koži) motiviralo da glasa za neke druge. U novije doba, kako dolaze nove frakcije koje žele vlast i moć, razdor se mora stvoriti što je veći mogući.

Primjerice, cijela trumpistička "MAGA" frakcija nije mogla postati legitimna politička sila u SAD-u bez da su se prvo probili kroz gužvu postojećih demokratskih i republikanskih mainstream opcija. Zato je bilo potrebno stvoriti nešto radikalnije, veće, nešto što izgleda krajnje prkosno prema samom sistemu kojeg ljudi već preziru. Zato je Trump uspio i zato će uspjeti i drugi kad pogode točan omjer nove retorike.

Ono što je pak posebno zanimljivo je to da je ova nova desnica, koja još nema veliku prisutnost u foteljama moći, ali ju želi za sebe, neminovno morala u svoju retoriku uključiti i neke elementarne argumente koji će biti važni za njihovu novu vazu, odnosno običan narod. Jedan od tih argumenata bio je i opozicija ratovanju, intervencijama, američkom uplitanju u druge zemlje. Kako to? Zašto su ovi novi desničari odjednom postali "pacifisti" (nisu, ali znaju tako na prvu izgledati)? Zato jer je to po njih idealno - na taj način mogu se diferencirati od oba stara bloka jer stari demokrati i stari republikanci su oboje notorni intervencionisti već desetljećima. Američki narod to ne voli, ankete uvijek to potvrđuju, i nova desnica je to savršeno eksploatirala.

Ljevica je ispala ta koja je usnula neke čudne ideološke snove i zato je sebe dugotrajno isključila "iz igre". Kada je Amerika izvršila agresiju na Libiju 2011. moderni ljevičari su se malo prestrašili da bi ih se moglo poistovjetiti s Gaddafijem i njegovom Velikom arapskom socijalističkom džamahirijom (naglasak na socijalističkom) pa su bili tiho. Ali među desničarima su se javili glasovi otpora. Dobro, može se reći da su bili voljni pružati otpor prema svakom potezu Baracka Obame koji im nikako nije bio drag. No, mora se reći, ostali su dosljedni i kad je njihov čovjek, Trump, preuzeo vlast u SAD-u.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.