Angola se ne spominje često, dolazi li tome kraj? Priča o zemlji koja je provela preko 40 godina u ratu, izuzetno je i bogata i siromašna, dok vlast desetljećima gleda prema Moskvi, a opozicija prema Washingtonu

Tijekom jučerašnjeg dana održani su predsjednički i parlamentarni izbori u Angoli, afričkoj republici na zapadnoj obali južne Afrike. Angola je sedma zemlja Afrike po veličini i 12. po broju stanovnika (ima oko 35 milijuna ljudi). Druga je po veličini luzofonska zemlja na svijetu (zemlje u kojima se govori portugalskim jezikom), nakon Brazila. Graniči s tri zemlje - Namibijom na jugu, Demokratskom Republikom Kongo na sjeveru te Zambijom na istoku. Većina stanovnika su kršćani, no prisutna su i tradicionalna vjerovanja.

Angola, i općenito ovaj dio Afrike, rijetko se spominje u kontekstu političkih i drugih sukoba (osim, dakako, DR Kongo), no i to bi se moglo uskoro promijeniti. No, prije no što se osvrnemo na aktulnosti još nekoliko riječi o samoj Angoli.

Iako je ovo dio svijeta naseljen još od paleolitika, nacija kakva danas poznajemo fomirana je tek početkom 20. stoljeća. Obala današnje Angole još u 16. stoljeću kolonizirana je od strane Portugalaca, a u 19. stoljeću Portugalci (i drugi doseljenici iz Europe) počinju se kretati i prema unutrašnjosti.

Angola se morala izboriti za slobodu od okova kolonijalizma - rat za neovisnost potrajao je 13 dugih godina, od 1961. do 1974. Narodnooslobodilačke snage Angole (većinom ljevičarske) morale su se suočiti s portugalskom vojskom koja je pak bila poduprijeta od strane aparthejdske Južnoafričke Republike.

Narodnooslobodilačke snage za vrijeme rata za neovisnost protiv Portugala

1975. Angola je proglasila neovisnost kao jednostranačka marksističko-lenjinistička republika. Očekivano, pojava socijalističke republike u Africi (kao i bilo gdje drugdje u svijetu) nije se tolerirala u vrijeme Hladnog rata pa je tako odmah nakon borbe za neovisnost Angola potonula u dugotrajni i devastirajući građanski rat koji će potrajati od 1975. pa sve do 2002. godine.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.