U zadnjih nekoliko godina su ljudi širom Europe i svijeta bombardirani raznim ekonomskim terminima te brojkama. BDP, razni indeksi, "kontrolirani bankrot", dužnička kriza, obveznice, dionice itd. U vremenima kad je ekonomska situacija stabilna, mnogi ljudi ne znaju niti žele znati o svemu ovome. A i zašto bi? Postoje ekonomisti koji su školovani da rade taj posao. Ali čini se da je većina njih potpuno zakazala iz dva razloga: potpuno neažuriran školski kurikulum te lobiranje pojedinih ideja. Mnogi se čude kako se neke stvari dešavaju, a uporno se govori suprotno u medijima.
Najbolje je čitati i slušati one koji godinama točno predviđaju događaje, a zanemariti druge koji su namjerno ili ne pravili velike greške. Treba se držati pobjedničkog tima, a on se danas više sastoji od bloggera i ljudi koji znaju prepoznati stanje na terenu nego od eksperata.
Europa je već 4 godine, pa i više, bombardirana ekonomskim prognozama, terminima, a situacija je sve gora i gora. Ako netko misli da će biti bolja u skorije vrijeme, ili stvarno nije svjestan što se dešava ili je hipnotiziran od strane glavnih medija. Ljudi treba da shvate jednu stvar, a to je da ova kriza neće brzo prestati jer rješenja za nju nema u okvirima današnjeg sistema. Došlo se do faze kada zapadni sistem pokazuje sve svoje slabosti i to se reflektira na ostatak svijeta koji se odupire da ga Zapad ne povuče sa sobom na dno. Mitovi o životu na kredit, dobrom poslu, stanu, automobilu, penziji su još u glavama mnogih. Kako je to moguće? Jedino ako su pod masovnom hipnozom glavnih medija. Glavni dokaz težine situacije je želja mnogih zemalja da vrate svoje zlato unutar svojih granica. Teško da će uspjeti. To je dokaz da nema više vjere u papirnati novac.
Mnogi ne žele znati jer je stvarnost izuzetno mračna. Pojmovi koji su bili normalni čak i našim roditeljima nama su pusta želja. I zato postajemo sve svjesniji situacije iako nemamo u početku pojma o ekonomiji. Dok nešto imamo, često ne cijenimo to i uzimamo zdravo za gotovo. A kad izgubimo, tek shvatimo što smo imali. Zato danas imamo pravu jugonostalgiju u Sloveniji koja je svim silama pokušavala da izađe iz Jugoslavije. Mnogi su šokirani da se to dešava u Sloveniji, ali postoje duboki razlozi za to i direktno se mogu povezati i sa stanjem u kojem se Njemačka danas nalazi.
Nećemo se baviti brojkama nego konkretno analizirati o čemu se radi. Mnogi su u bivšoj Jugoslaviji išli u Sloveniju tražeći bolji posao. Mnogi su išli i u Njemačku. Slovenija se smatrala jugoslavenskom Njemačkom. Štoviše, prilikom ulaska u EU, Sloveniju su hvalili novinari da je izuzetno uređena, ekonomski jaka itd. U bivšoj Jugoslaviji Slovenci su svoje proizvode plasirali od Vardara pa do Triglava, imali su sigurno tržište koje im je omogućavalo najbolji standard od svih bivših republika. Ljudi su kupovali Gorenje, Elan je bio simbol kvalitete, svjetski "brand" (kako danas vole kazati eksperti umjesto da jednostavno kažu "marka", ali onda ne bi zvučali pametni i iznad ostalog naroda), slovenska hrana se izvrsno prodavala, jednostavno proizvodi su bili kvalitetni i imali su tržište. Jugoslavija je bila tržište od oko 24 milijuna ljudi što je za Sloveniju bilo itekako dovoljno. A osim toga su i izvozili robu.
Ista priča kao i Njemačka prije početka krize. Njemačka je imala kvalitetne proizvode i imala je sigurno tržište usprkos troškovima ujedinjenja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
