Prije otprilike 10 godina Kosovo je proglasilo neovisnost, točnije 17. veljače 2008. Od onda je Kosovo priznato kao nezavisna država od strane 113 UN članica (UN ima ukupno 193 članice).
Kosovo je danas članica nekoliko međunarodnih organizacija kao što su MMF i Svjetska banka, ali ne i Ujedinjenih naroda.
Zanimljiv je podatak kako su dvije UN članice inicijalno priznale Kosovo da bi zatim povukle svoje priznanje - riječ je o afričkoj državi Burundi i južnoameričkoj državi Suriname.
Neposredno pred posjet surinamskog ministra vanjskih poslova Moskvi prošle godine ova zemlja odlučila je ukinuti svoje ranije priznanje Kosova.
Burundi je pak odlučio odustati od priznavanja Kosova za vrijeme posjete ministra vanjskih poslova Srbije, Ivice Dačića, njihovoj zemlji ove godine. Nakon tog poteza Dačić je konstatirao kako "ovo pokazuje koliko je krhka nezavisnost Kosova". Također je pritom istaknuo: "Sad će neko reći - Burundi, to je neka zemlja tamo u Africi, ali ako niste znali, Burundi ima 10, 11 milijuna stanovnika".
Zemlje koje su priznale Kosovo No, zanemarimo na trenutak vanjskopolitičke kuriozitete vezane uz priznavanje Kosova, jer ono što se trenutačno tamo događa ponovno ukazuje na potencijalnu eskalaciju.
Ipak, prije no što se osvrnemo na aktualnosti, podsjetnik o trenutačnoj situaciji.
Odcjepljenju Kosova prethodila je NATO vojna intervencija krajem 90-ih na prostoru zemlje koja se tada još uvijek nazivala Jugoslavija (zapravo je riječ o Srbiji i Crnoj Gori). No, mnogi su još i ranije smatrali kako je odcjepljenje Kosova samo pitanje dana, uvelike zbog demografije.
Popis stanovništva iz 1991. je krajnje nepotpun jer su gotovo svi Albanci odbili sudjelovati u njemu na poziv tadašnjeg njihovog lidera Ibrahima Rugove koji je poručio kako treba bojkotirati srpske institucije. Ipak, iako nema konsenzusa, procjenjuje se da je još 1991. na prostoru Kosova živjelo oko 80% Albanaca, 10% Srba, i 10% ostalih (drugi muslimani, Crnogorci, Hrvati Janjevci, Romi itd.)
Na popisu 2011. pak Srbi bojkotiraju te tako ispada da je 93% stanovništva albansko. U svakom slučaju, Albanci su na Kosovu velika većina, ali ne na cijelom teritoriju - postoji dio na sjeveru gdje živi većinom srpska populacija. Taj dio, zajedno s pojedinim enklavama na istoku i jugoistoku Kosova, danas tvori prostor koji se naziva Zajednica srpskih općina (ZSO).
Zajednica srpskih općina Iako su napetosti između Prištine i Beograda gotovo stalne, ipak je pokrenuto nekoliko procesa s ciljem normalizacije odnosa. Jedan od važnijih je Sporazum iz Bruxellesa koji je potpisan između kosovske i srpske Vlade 2013. godine, uz posredništvo EU-a dakako.
Riječ je o sporazumu na svega dvije stranice, s 15 paragrafa. U sporazumu se definira formiranje ZSO-a. Drugim riječima, Srbi na Kosovu trebali bi na temelju ovog sporazuma dobiti određenu samoupravu, no ne previše - primjerice, ne mogu imati svoju policiju, ali bi zato načelnici policije u četiri većinske srpske općine (Sjeverna Kosovska Mitrovica, Zubin Potok, Leposavić i Zvečan) bili kosovski Srbi koji bi pak opet bili postavljani od strane kosovskog ministarstva unutarnjih poslova.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.