Otkriće ogromnih plinskih rezervi 2010. godine ispred izraelske obale omogućit će skorašnju plinsku nezavisnost ove države. No nije se posrećilo samo Izraelu, istraživanja su pokazala da istočni Mediteran pliva na ogromnih rezervama nafte i plina. Samo otkriće ima ogromne političke, geopolitičke i gospodarske posljedice. U Egiptu, gdje su također pronađena nova plinska polja, započela je 2011. godine revolucija koja je rezultirala padom Mubaraka. U ožujku iste godine započeo je sukob u Siriji čijim strahotama i danas svjedočimo.
Jedna od najvećih izraelskih pogodnosti prema sporazumu iz Camp Davida bilo je omogućavanje uvoza egipatskog plina. Istočno-mediteranski plinovod (EMG) osnovan je 2000. godine te je u zajedničkom vlasništvu Egipatske naftne korporacije (68,4) posto, privatne izraelske tvrtke Merhav 25% i američko izraelske korporacije Ampal. Nakon pada Mubaraka, izvršen je niz napada na EMG plinovod, koji je isporučivao Izraelu oko 40 posto njegovog uvoza prirodnog plina. Pad Mubaraka doveo je do periodičnih isključivanja plinovoda dok su napadi na infrastrukturu nastavljeni. Mubarak je bio optužen da je prodavao plin Izraelu ispod cijene što je u Egiptu izazvalo skandal. Nakon toga je započela sustavna hajka na plinsku kliku koja je ove godine i osuđena. U travnju ove godine Egipat je otkazao Izraelu sporazum o izvozu plina. Vrijednost dionica spomenute tvrtke Ampal, pala je toliko da je tvrtka odlučila proglasiti bankrot.
U međuvremenu, kako su se sporazumi s Izraelom prekidali, tvrtke propadale, a infrastruktura se uništavala, došlo je do potpisivanja sporazuma između Egipta i Turske. Erdogan i nekoliko njegovih članova vlade prisustvovao je egipatsko-turskom gospodarskom forumu 2011. godine u Kairu. Tijekom posjeta, objavljena je zajednička izjava s energetskom prizvukom. Naglašena je važnost uspostave pomorske rute između Egipta i turske luke Mersin na jugoistoku zemlje, što će olakšati egipatski izvoz na tursko tržište. Potpisan je i memorandum u kom je naglašeno da će neslaganje oko energetskih pitanja u budućnosti biti znatno smanjeno. Energetski memorandum navodi da će obje zemlje surađivati u bušenju prirodnog plina u Sredozemnom moru. Ono što je važno, jest da se omogući i osigura uvoz egipatskog plina u Tursku.
Za uvoz plina postoje dvije opcije. Prva je Arapski plinovod koji u potpunosti zaobilazi Izrael. Arapski plinovod povezuje egipatska plinska polja sa strateški važnim gradom Tabom na Sinaju, gdje počinje kratak podvodni dio koji povezuje Tabu sa jordanskom Akabom. Plinovod kopnom nastavlja prema Ammanu i glavnom gradu Sirije - Damasku. Od Damaska ide do Homsa (središta sirijske pobune). Predloženi produžetak, koji Turcima i Egipćanima nedostaje, jest od Homsa do Turske. Erdogan je predložio izgradnju tog dijela kao i buduće spajanje Arapskog plinovoda s Nabuccom. Druga opcija je isporuka plina izravno preko Mediterana zaobilazeći teritorijalne vode Izraela i Cipra.
Preko Sirije, dakle, dva suprotstavljena plinska konzorcija teže izgraditi plinovode. S juga na sjever produžiti Arapski plinovod do Turske, te s istoka na zapad izgraditi 'šijtski' plinovod Iran-Irak-Sirija. Pošto se trasa 'šijtskog' plinovoda prostire sa istoka ka zapadu on je konkurent Nabuccu. Zbacivanje Assada bi dakle omogućilo povezivanje Egipta i Turske, te bi u isto vrijeme vjerojatno izbacilo šijtski plinovod iz igre, dok bi Arapskim plinovodom tj. južnim krakom Nabucca ojačalo istoimeni projekt. Turska bi pak zbacivanjem Assada okrenula i egipatske i sirijske energente izravno ka svojem tržištu, čime bi smanjila sadašnju ogromnu energetsku ovisnost o Rusiji i Iranu.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad je 2009. godine predstavio tzv. strategiju 'Četiri mora' koja pozicionira Damask kao središte bliskoistočnih ulaganja, trgovine i energetskog tranzita. Assadova vizija jačanja Damaska kao 'spone ekonomske integracije' između Egipta, Turske, Irana i Iraka trenutno je u defenzivi pred jednim drugim konceptom kojeg guraju Egipat i Turska. Assad je u Turskoj 2008. godine izjavio: "Kada ekonomski prostor između Sirije, Turske, Iraka i Irana postane integriran, povezat ćemo Mediteran, Kaspijsko more, Crno more i Perzijski zaljev u prostor koji će postati obavezno raskršće za cijeli svijet, što se tiče ulaganja, transporta i itd." Ovaj Assadov plan značajno bi promijenio slagalicu tog dijela svijeta i poremetio odnos snaga . Iran i Sirija kao države koje se odupiru američkom utjecaju, povezale bi se snažnije s američkim regionalnim saveznicima – Turskom i Egiptom, a cijelo povezivanje bilo bi štetno za trećeg američkog saveznika, Izrael. Damasku sad prijeti da od Assadove vizije 'središta Bliskog istoka' postane 'turska provincija'.
Što se Izraela tiče, on u ovom novom energetskom odnosu snaga i preslagivanja Bliskog istoka žuri s razvijanjem novootkrivenih plinskih polja. Plin iz nalazišta Tamar i Dalit počet će se crpiti iduće godine što će biti uvod u izraelsku plinsku neovisnost. Problemi s isporukom plina iz Egipta prisilili su tvrtke u Izraelu da se prebace na skuplja goriva, pa se čeka uključenje Tamara na plinsku mrežu što će podići konkurentnost i profitabilnost izraelskih tvrtki. Izrael je s Grčkom i Ciprom potpisao tzv. 'energetski trokut' tj. sporazum o zajedničkom izvlačenju prirodnog plina s ogromnih plinskih polja Levijatan i Afrodita. Izrael, Grčka i Cipar su u pregovorima o koordiniranom razvoju i budućem izvozu plina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
