Analiza: Upravo se rađa novi američki imperijalizam, a po pitanju Irana naručitelju udara nije dosta - Izrael će sad tražiti smjenu režima jer je "povijesna prilika", a Trump, čija baza brzo gubi kičmu, već sugerira da mu se ideja dopada
Što će se dogoditi nakon jučerašnjeg dramatičnog američkog napada na tri glavna iranska nuklearna postrojenja? Mnogi ističu kako se sad čeka "iranska reakcija", u vidu zatvaranja Hormuza, napada na američke baze, ili nešto treće. No, možda je to pogrešno postavljeno očekivanje - postoji velika vjerojatnost da Iran neće poduzeti ništa od navedenog i da zapravo "idući potezi" ponovno budu u režiji njegovih neprijatelja.
U svojim javnim iskazima Trump želi ostaviti dojam kao da je ovaj udar bio nešto jednokratno, stoga i naglašava kako su svi ciljevi "u potpunosti uništeni" unatoč činjenici da ni američka vojska još nije dala svoju konkretniju procjenu. Za Trumpa bi najbolji ishod, barem u političkom smislu, bio da je ovo kraj iranskog nuklearnog programa i da se može brzo prebaciti na druge teme, prvenstveno domaća pitanja (nemiri u Los Angelesu, ekonomija). No, mnogima je jasno da ovo nije bio napad kojeg je SAD sam odlučio izvesti - napad na Iran bio je rezultat izraelskog pritiska, vrlo uspješan rezultat. Izrael, sad kad su postali svjesni do koje mjere mogu angažirati Ameriku da odrađuje posao za njih, nešto što su nastojali desetljećima, teško da će tu stati.
Kad se "dim raščisti" možemo uskoro očekivati nove zahtjeve. Bit će rečeno da su Iranci na vrijeme sklonili nuklearne materijale na neka nova tajna mjesta, ili pak da će tek nakon ovog napada požuriti s ambicijom stvaranja nuklearnog oružja. Drugim riječima - Izrael bi vrlo brzo mogao početi argumentirati da "posao nije gotov" sve dok u Iranu postoji trenutačni poredak te kako će misija biti završena tek nakon "smjene režima".
Sam Trump već je počeo i sam sugerirati da bi "bilo dobro" da to bude ishod ističući u poruci na svojoj mreži kako "Iran ne može ponovno biti velik" dok je postojeća vlast na snazi. Čak je ponudio i varijaciju svoje MAGA retorike - MIGA (Make Iran Great Again).
Što se pak samog MAGA pokreta tiče, odnosno Trumpove glavne izborne baze, njegovih glavnih pristaša, podjele se i dalje osjete, ali izgleda da se situacija ipak okreće Trumpu u korist. Kako se moglo i očekivati, mnogi od inicijalno kritičnih pristaša sada već sklapaju kojekakva opravdanja za Trumpovu agresiju poput - Trump je Iranu dao priliku, Iran nije prihvatio diplomatsko rješenje, Iran si je sam kriv. Ili pak - Iran je zaista bio na korak do bombe, Trump je spriječio novi holokaust nad židovskim narodom.
Glede toga valja podsjetiti da Benjamin Netanyahu doslovno od početka 90-ih godina prošlog stoljeća u skoro pa redovnim intervalima ističe kako je Iran "na korak do bombe" ili pak "dva do tri tjedna do stvaranja nuklearnog oružja". Da je ikad bilo istine u tom huškanju Iran bi do sada već trebao biti jedna od vodećih nuklearnih sila. Što se pak tiče tog toliko isticanog straha da bi Iran "bacio nuklearnu bombu na Izrael" - gdje točno? Na Jeruzalem koji je i u Islamu sveti grad (odmah nakon Meke i Medine)? Ili na Tel Aviv koji se nalazi u neposrednoj blizini okupirane Zapadne obale? Zar bi Iranci na kraju pokrenuli napad u kojem bi stradali i brojni Palestinci iako se cijeli ovaj konflikt već desetljećima vrti upravo oko pokušaja pomoći prognanim i obespravljenim Palestincima?
Netanyahuove tvrdnje nikad nisu držale vodu osim u smislu da su sve imale za cilj nešto sasvim drugo - panikom i strahom osigurati da se Izraelu pomogne u eliminaciji glavnog (preostalog) neprijatelja na Bliskom istoku, Irana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
