Postoji nešto što obavještajne službe zovu "ćaskanje" (eng. "chatter") , a riječ je zapravo o količini elektronske komunikacije koja se presreće. Tako primjerice tajne službe ne mogu uvijek točno reći gdje će se neki teroristički napad dogoditi, ali mogu pretpostaviti da bi se jedan mogao dogoditi uskoro kada volumen tog "ćaskanja" naglo poraste. Stvara se dojam da teroristi nešto planiraju - intenzivnije kontaktiraju međusobno, ili direktno ili u šiframa. Atmosfera postaje sve napetija, puni se eksplozivnim narativom koji se počinje prelijevati u medije i opće stanje neizvjesnosti - i, tada se dogodi: napad.
Dakle, izgleda kao da "dolazi iz vedra neba", ali zapravo nije. Atmosfera prethodno napadu napuhavala se iz dana u dan, eksplozija je bila gotovo neizbježna.
No, to stvaranje tenzija pred napad ne odnosi se nužno samo na terorističke napade, već i na one konvencionalne. "Ćaskanje" je također ključno, kvantiteta je bitna, samo što za detekciju ove komunikacije ne moramo imati obavještajne izvještaje tajnih službi - ćaskanje se odvija javno, putem medija.
O čemu se dakle "ćaska" trenutačno? O napadu na Siriju, američkom napadu na Siriju, o napadu koji bi mogao biti puno veći od dosadašnjih.
Da je Trumpova administracija spremna zaratiti sa sirijskom vojskom, to smo već imali prilike vidjeti tijekom zadnjih mjeseci. U nekoliko navrata su bombardirali položaje sirijske vojske i pro-vladinih snaga, tvrdeći da se osjećaju "ugroženo" u svojoj (ilegalnoj) bazi At Tanf u blizini iračke granice. U konačnici su čak i srušili jedan sirijski vojni zrakoplov.
Ako se američka vojska zaista osjeća ugroženo u ilegalnoj bazi At Tanf, valja istaknuti da bi se tako i trebala osjećati. Naime, ovo je kao da, recimo, meksičke vlasti uspostave ilegalnu vojnu bazu u Teksasu te tamo obučavaju i naoružavaju anti-Trump prosvjednike koji su odlučili priključiti se oružanom ustanku. Bi li se meksička vojska na teritoriju SAD-a tada trebala osjećati ugroženo? Da, i ne samo tamo - bio bi to povod da SAD napadne Mexico City.
No, imperijalizam je često usko vezan uz aroganciju, tako da i ovdje imamo takav direktan primjer. SAD znaju da krše sve međunarodne zakone svojim uplitanjem, da njihova vojna prisutnost na teritoriju Sirije, kao i u sirijskom zračnom prostoru, bez odobrenja sirijskih vlasti, ne može postojati, no, ipak postoji.
Ne samo da je američka prisutnost ovdje remetilački faktor, uskoro bi mogla postati apsolutno destruktivni.
Dosadašnji američki napadi na sirijsku vojsku bili su manje magnitude, može ih se usporediti s onim izraelskim. Udarci su konkretni i ilegalni, ali jasno je da neće promijeniti tijek rata. No, što ako je sve ovo samo uvertira u znatno veći udarac, udarac koji bi zaustavio sirijsku vojsku u daljnjem napredovanju u borbi protiv terorista?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
