Tijekom noći Turska je pokrenula veliku vojnu operaciju u Siriji, poslali su oko 100 tenkova i drugih vojnih vozila kako bi spasili posmrtne ostatke Sulejmana Šaha, važne figure u povijesti Otomanskog carstva (bio je djed Osmana I, utemeljitelja carstva, a navodno se utopio u rijeci Eufrat na prostoru današnje Sirije). Riječ je o grobnici koja se nalazi na teritoriju Sirije, oko 25 kilometara od turske granice, a na istoj udaljenosti je i kurdski grad Kobani. Iz Ankare tvrde kako su prema grobnici Šaha krenuli ISIL-ovi ekstremisti te kako su morali spasiti posmrtne ostatke, ali i svoje vojnike, prije nego stignu teroristi.
Podsjetimo, Turska ovu grobnicu smatra svojim teritorijem na temelju sporazuma iz 1921. No, taj sporazum potpisan je za vrijeme francuske kontrole Sirije, tj. dok je Sirija bila francuski protektorat, a mnogi će reći i kolonija.
Ukratko, Turska već dugo vremena spominje tu grobnicu u kontekstu potencijalne invazije Sirije. Kao prvo podsjetimo što Turska predstavlja u kontekstu Rata u Siriji - Turska je možda i najveći sponzor islamističkih militanata u Siriji koji se bore protiv vojske i vlasti. Dakako, tu su i neizbježne Zaljevske monarhije, ali njihov "spor" sa Sirijom primarno je dio šireg rivalstva s Iranom jer je vlast u Damasku u vrlo dobrim odnosima s Teheranom.
No, u slučaju Turske imamo jednu sasvim drugu situaciju - Turska aktivno destabilizira Siriju ne zbog nekakvih geopolitičkih igara već zbog činjenice da ima želju širiti svoj utjecaj južno, prema Bliskom istoku. Turski plan za Siriju dio je većeg, gotovo megalomanskog, plana predsjednika Erdogana koji sebe vidi kao važnu povijesnu ličnost koja će Turskoj vratiti status sile kao iz vremena Otomanskog carstva. Na tom putu prvo se krenulo sa sve većom islamizacijom Turske, kako bi se što bolje mogla povezati s islamističkim tendencijama u arapskom svijetu, od Sirije, Iraka, pa sve do sjeverne Afrike.
Libijski dužnosnici iz Tobruka počeli su zadnjih dana otvoreno progovarati da pošast terorizma u Libiju stiže uz "blagoslov" Turske. Nadalje, turska sekularna oporba, Republikanska Stranka, najveća oporbena stranka u zemlji, otvoreno i bez imalo dvosmislenih izjava upozorava kako je Erdoganova Vlada povezana s najekstremnijim elementima, uključujući i s ISIL-om.
Zapadne sile, koje, ironično, sudjeluju u zračnim napadima na ISIL u Iraku i Siriji, sve to jako dobro znaju. Znaju da Turska nije nikakav saveznik po tom pitanju, da je Turska "dio problema". No, jednostavno ne mare, naročito ne SAD, dok bi EU možda mogla i početi jer teroristi sve češće prijete europskim gradovima.
SAD ne samo da ne mare zbog turske upletenosti u cijelu rabotu već ovih dana stvari dodatnu eskaliraju potpisujući s Ankarom dogovor o naoružavanju i obučavanju sirijskih militanata u turskim kampovima. Koliko to apsurdno zvuči? Američki vojnici doći će i trenirati će islamističke militante (oni doduše tvrde da ovi to nisu, već da je riječ o "umjerenoj" opoziciji, no to su - nakon 4 godine rata - krajnje besmislice koje gotovo nitko više ne prihvaća) koji će po odlasku u Siriju vjerojatno stupiti, zajedno s oružjem, u redove ISIL-a i drugih ekstremističkih skupina, kao što je bio slučaj i s militantima koje je CIA trenirala u Jordanu.
Očito SAD smatra da je ovo bolji ishod od geopolitičkog poraza, odnosno pobjede Damaska na koji se gleda kao na produženu ruku Moskve i Teherana.
Ipak, čini se da Turska od svih zemalja koje sudjeluju u indirektnoj agresiji na Siriju - a među njima su Francuska, Saudijska Arabija, Katar, Jordan i druge - najviše želi pad vlasti u Damasku dok bi druge prihvatile i nekakve kompromise. Erdogan se ponaša bahato, javno vrijeđa SAD i američkog predsjednika, a ovi mu se zauzvrat pokoravaju i daju mu još veće ustupke kao što je prihvaćanje plana za naoružavanje militanata. Zašto si SAD to dopušta? Vjerojatno zbog straha da bi Erdogan mogao "skliznuti" iz njihove sfere interesa u onu drugu, rusko-kinesku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
