U Istanbulu se 14. i 15. travnja odvijao 13. sastanak na vrhu Organizacije islamske suradnje (OIC). Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan odlučio je iskoristiti taj sastanak kako bi se predstavio u vidu vođe islamskog svijeta. U svojem uvodnom govoru obrušio se na Zapad i ponovno pozvao islamski svijet na jedinstvo kako bi riješili svoje probleme, umjesto oslanjanja na vanjske sile koje samo prate svoje energetske interese.
Ali to jedinstvo je semiotički teško vidljivo. Na tradicionalnom fotografiranju prije početka samog summita, Erdogan je na sredini slike, a s desna mu stoji saudijski kralj Salman bin Abdul-Aziz al Saud. Međutim, iranski predsjednik Hasan Rohani je četvrti s lijeva, što odražava ideju da Ankara razvija veze s Rijadom, a s Iranom želi graditi distancirane odnose. Erdoganova odluka da mu Rohani ne bude blizu na fotografiji kontradikcija je njegovim riječima o dobroj volji sunita i šijita za suradnjom.
U svom govoru pred 30 čelnika država i vlada islamskih država, Erdogan je ustvrdio da njegova religija nije sunitska ni šijitska, već da mu je religija islam. Ipak, na tom susretu je značajno uvidjeti da nije bilo egipatskog predsjednika Abdel Fataha al-Sisija kao ni jordanskog kralja Abdulaha, koji kritiziraju tursku ulogu na Bliskom istoku. Tako u sukobu razmišljanja i djelovanja nisu samo suniti i šijiti, već i sunitske zemlje same. Ipak, tijekom summita se jasno vidjela razdjelnica u regiji. Iran je optužio prvog dana sastanka Saudijsku Arabiju za smaknuće prominentnog saudijskog šijitskog klerika Nimra al-Nimra i ostale šijitske aktiviste u siječnju. Konačni komunike, prihvaćen na kraju summita, optužuje Iran u ulaženje u unutarnje poslove svojih susjeda i za podupiranje terorističkih skupina. Tu se očito misli na utjecaj koji Teheran ima u Iraku, te podršku Hezbolahu koji je preko noći došao na listu terorističkih organizacija zemalja članica GCC-a. Kroz cijelo vrijeme održavanja susreta, Erdogan i Salman su izražavali bliskost.
OIC se održao u Istanbulu u pravo vrijeme. Naime, Europski parlament je nedavno izdao izvješće u kojemu se Ankara optužuje za usporavanje procesa demokratskih reformi oko kojih se Turska obvezala kao dio pretpristupnih pregovora za članstvo u Europskoj uniji. Posebno se izvješće okomilo na slobodu tiska i slobodu izražavanja, ali i usporavanje i zaustavljanje već započetih reformi. Umjesto zanimanja za to izvješće, Erdogan je iskoristio priliku da napadne Zapad. Govoreći o nuklearnom sigurnosnom summitu u Washingtonu, Erdogan je rekao da se tamo spominju teroristički napadi u Parizu i Bruxellesu, ali da nema govora o sličnim napadima u Ankari, Istanbulu i Lahoreu, iako su stotine ubijeni u tim napadima. Ta ambivalentnost nas zabrinjava, rekao je Erdogan te postavio pitanje zašto islamske zemlje oč...
Ali to jedinstvo je semiotički teško vidljivo. Na tradicionalnom fotografiranju prije početka samog summita, Erdogan je na sredini slike, a s desna mu stoji saudijski kralj Salman bin Abdul-Aziz al Saud. Međutim, iranski predsjednik Hasan Rohani je četvrti s lijeva, što odražava ideju da Ankara razvija veze s Rijadom, a s Iranom želi graditi distancirane odnose. Erdoganova odluka da mu Rohani ne bude blizu na fotografiji kontradikcija je njegovim riječima o dobroj volji sunita i šijita za suradnjom.
U svom govoru pred 30 čelnika država i vlada islamskih država, Erdogan je ustvrdio da njegova religija nije sunitska ni šijitska, već da mu je religija islam. Ipak, na tom susretu je značajno uvidjeti da nije bilo egipatskog predsjednika Abdel Fataha al-Sisija kao ni jordanskog kralja Abdulaha, koji kritiziraju tursku ulogu na Bliskom istoku. Tako u sukobu razmišljanja i djelovanja nisu samo suniti i šijiti, već i sunitske zemlje same. Ipak, tijekom summita se jasno vidjela razdjelnica u regiji. Iran je optužio prvog dana sastanka Saudijsku Arabiju za smaknuće prominentnog saudijskog šijitskog klerika Nimra al-Nimra i ostale šijitske aktiviste u siječnju. Konačni komunike, prihvaćen na kraju summita, optužuje Iran u ulaženje u unutarnje poslove svojih susjeda i za podupiranje terorističkih skupina. Tu se očito misli na utjecaj koji Teheran ima u Iraku, te podršku Hezbolahu koji je preko noći došao na listu terorističkih organizacija zemalja članica GCC-a. Kroz cijelo vrijeme održavanja susreta, Erdogan i Salman su izražavali bliskost.
OIC se održao u Istanbulu u pravo vrijeme. Naime, Europski parlament je nedavno izdao izvješće u kojemu se Ankara optužuje za usporavanje procesa demokratskih reformi oko kojih se Turska obvezala kao dio pretpristupnih pregovora za članstvo u Europskoj uniji. Posebno se izvješće okomilo na slobodu tiska i slobodu izražavanja, ali i usporavanje i zaustavljanje već započetih reformi. Umjesto zanimanja za to izvješće, Erdogan je iskoristio priliku da napadne Zapad. Govoreći o nuklearnom sigurnosnom summitu u Washingtonu, Erdogan je rekao da se tamo spominju teroristički napadi u Parizu i Bruxellesu, ali da nema govora o sličnim napadima u Ankari, Istanbulu i Lahoreu, iako su stotine ubijeni u tim napadima. Ta ambivalentnost nas zabrinjava, rekao je Erdogan te postavio pitanje zašto islamske zemlje oč...
