"Nije važno koje je boje mačka, je li crna ili bijela, bitno je da lovi miševe". Premda je čuvena uzrečica Denga Xiaopinga, velikog kineskog reformatora, izgovorena 1961. godine, ona je još uvijek aktualna, pogotovo nakon Trećeg plenuma 18. Centralnog komiteta Komunističke partije Kine koji je u utorak završen u Pekingu. Kina je, po svemu sudeći, spremna za nove reforme. Pitanje je jedino u kojoj mjeri, odnosno može li i hoće li aktualni dvojac na vlasti, predsjednik Xi Jinping i premijer Li Keqiang, ispuniti velika očekivanja i pridružiti se Dengu u društvu velikih kineskih reformatora.
Odgovor je teško dati s obzirom da je plenum vođen iza strogo zatvorenih vrata, a jedino što je u javnost pušteno jest zaključak koji je lišen konkretnih planova. Ono što se u njemu pojavljuje jesu želje i smjernice iz kojih se može iščitati ambiciozna vizija ekonomskog razvoja Kine. O gospodarskom usponu Kine ne treba trošiti previše riječi. On je po mnogo čemu fantastičan, no nije bez mana. Gospodarski rast i dalje je snažan, ali više nije u postocima dvoznamenkasti. Pad globalne potražnje dokazao je neodrživost strategije koja se temelji na izvozu. Ekonomska kriza je dovela do manje potrošnje na Zapadu, pa samim time i manje narudžbe kineske robe.
Kini je zato potrebna snažnija domaća potrošnja do koje može doći tek kada Kinezi podignu svoj životni standard. Razlike u bogatstvu su izuzetno velike. Jaz između bogatih i siromašnih tako se produbio da se Kina našla u samom vrhu zemalja s najvećim nejednakostima na svijetu. Kako piše Reuters, koeficijent Gini (numerički pokazatelj neravnomjernosti raspodjele dohotka u društvu) iznosi za 2012. godinu 0,474 što je zabrinjavajuće s obzirom da indeks varira od nula do jedan, a 0,4 smatra se prijelomnom granicom društvenog nezadovoljstva. Prije samo deset godina niti jedan Kinez nije bio milijarder.
Danas na Forbesovim listama najbogatijih ljudi na svijetu dominiraju upravo Kinezi, samo Amerikanaca ima više. Veliki problem je i korupcija koja je usko povezana s politikom. Zanimljivo, samo u jednoj godini (2011.), 70 najbogatijih kineskih zakonodavaca zaradilo je više novaca nego što iznosi cjelokupno bogatstvo 535 zastupnika američkog Kongresa, predsjednika i njegovog kabineta te devetero sudaca Vrhovnog suda. Tih problema svjesno je i komunističko vodstvo koje je već poduzelo određene korake. Od kako je u ožujku ove godine preuzeo predsjedničku dužnost (na čelu Partije je od studenog prošle godine), Xi je stabilizirao vlast, započeo oštru kampanju protiv korupcije i definirao vanjskopolitičke ciljeve.
Treći plenum Centralnog komiteta Komunističke partije zamišljen je kao trenutak definiranja ekonomske vizije Kine što je inače praksa u modernoj povijesti zemlje. Neki od trećih plenuma ostavili su snažan trag ...
Odgovor je teško dati s obzirom da je plenum vođen iza strogo zatvorenih vrata, a jedino što je u javnost pušteno jest zaključak koji je lišen konkretnih planova. Ono što se u njemu pojavljuje jesu želje i smjernice iz kojih se može iščitati ambiciozna vizija ekonomskog razvoja Kine. O gospodarskom usponu Kine ne treba trošiti previše riječi. On je po mnogo čemu fantastičan, no nije bez mana. Gospodarski rast i dalje je snažan, ali više nije u postocima dvoznamenkasti. Pad globalne potražnje dokazao je neodrživost strategije koja se temelji na izvozu. Ekonomska kriza je dovela do manje potrošnje na Zapadu, pa samim time i manje narudžbe kineske robe.
Kini je zato potrebna snažnija domaća potrošnja do koje može doći tek kada Kinezi podignu svoj životni standard. Razlike u bogatstvu su izuzetno velike. Jaz između bogatih i siromašnih tako se produbio da se Kina našla u samom vrhu zemalja s najvećim nejednakostima na svijetu. Kako piše Reuters, koeficijent Gini (numerički pokazatelj neravnomjernosti raspodjele dohotka u društvu) iznosi za 2012. godinu 0,474 što je zabrinjavajuće s obzirom da indeks varira od nula do jedan, a 0,4 smatra se prijelomnom granicom društvenog nezadovoljstva. Prije samo deset godina niti jedan Kinez nije bio milijarder.
Danas na Forbesovim listama najbogatijih ljudi na svijetu dominiraju upravo Kinezi, samo Amerikanaca ima više. Veliki problem je i korupcija koja je usko povezana s politikom. Zanimljivo, samo u jednoj godini (2011.), 70 najbogatijih kineskih zakonodavaca zaradilo je više novaca nego što iznosi cjelokupno bogatstvo 535 zastupnika američkog Kongresa, predsjednika i njegovog kabineta te devetero sudaca Vrhovnog suda. Tih problema svjesno je i komunističko vodstvo koje je već poduzelo određene korake. Od kako je u ožujku ove godine preuzeo predsjedničku dužnost (na čelu Partije je od studenog prošle godine), Xi je stabilizirao vlast, započeo oštru kampanju protiv korupcije i definirao vanjskopolitičke ciljeve.
Treći plenum Centralnog komiteta Komunističke partije zamišljen je kao trenutak definiranja ekonomske vizije Kine što je inače praksa u modernoj povijesti zemlje. Neki od trećih plenuma ostavili su snažan trag ...
