Vremenski razmaci između terorističkih napada na prostoru Europe postaju sve manji, a sami napadi postaju sve intenzivniji.
Europa je bila u šoku kada su islamistički militanti 2013. na jugoistoku Londona, usred dana napali i odrubili glavu britanskom vojniku po imenu Lee Rigby. Danas, nekoliko godina kasnije, ti napadi su znatno veće magnitude kada govorimo o broju žrtava.
Strašan napad dogodio se prije manje od dva tjedna u Manchesteru kada je bombaš samoubojica za metu odabrao koncert pop zvijezde Ariane Grand te pritom ubio 22, mahom mladih ljudi.
Noćas se pak dogodio još jedan napad poprilične magnitude - trojica napadača, prema zadnjim informacijama, prvo su kombijem gazili ljude na Londonskom mostu da bi zatim na njih krenuli noževima. Ubili su, informacije govore, najmanje šestero dok ih je oko 50 ranjeno. Strahuje se kako bi broj mrtvih mogao rasti.
No, mnogi također strahuje od ovih suženih vremenskih razmaka. Koliko će vremena proći prije nego se dogodi idući napad i kakve li će magnitude tek taj biti?
"Smisao" terorizma, ako to možemo tako nazvati, nije samo ubijanje nevinih, štoviše, ubijanje nevinih samo je faktor kojime se ostvaruje konačni cilj, a on je, kako i samo ime sugerira - teror, odnosno psihološko stanje straha. Napadi poput ovoga rezultiraju stalnim osjećajem straha, nekom vrstom posttraumatskog stresa na razini ne cijelog grada već cijelog kontinenta.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
