Ukupan broj mrtvih u današnjem nizu terorističkih napada u Bruxellesu još nije poznat, no brojna pitanja već se sada postavljaju. Tko je napao de-facto glavni grad Europe? Odgovor na to pitanje relativno je lako dati, odnosno može se pretpostaviti - iza napada gotovo sigurno su stajali radikalni Islamisti, možda povezani s ISIL-om ili nekom drugom terorističkom frakcijom.
No, puno je bitnije pitanje - zašto je Europa danas napadnuta? Tu je odgovor daleko teže dati, ali to ne znači da odgovora nema.
Možemo krenuti od one sasvim rudimentarne tvrdnje koja se obično servira američkoj javnosti u trenutku ovakvih napada - "Oni mrze naš način života". Dobro, neki od radikala vjerojatno ga mrze, ali teško da bi to bio jedini razlog za napade ovakve magnitude. Može biti jedan od manjih faktora u nizu, ali isticati da je glavni razlog "mržnja" znači baviti se ekstremnim pojednostavljivanjem opasne situacije.
Naime, ako se ovakav napad do te mjere pojednostavi, onda će ovo biti još i crniji dan za Europu no što upravo jest. Valja već sada raspravljati o posljedicama ovog napada, koji je uz onaj u Parizu prošle godine svakako jedan od najvećih na teritoriju Europe - jedna od posljedica biti će još veće jačanje nadzora europskih stanovnika od strane njihovih vlasti.
Nadzor nad stanovnicima Europe već sada imamo, privatnost smo već sada izgubili - sprječava li takav model terorizam? Očito je da ne sprječava. Što bi ga spriječilo? Koji model bismo morali implementirati da bismo bili maksimalno sigurni od terorističkih napada ove vrste? Na svijetu postoji vjerojatno samo jedna zemlja koja je gotovo posve sigurna - Sjeverna Koreja. Želimo li živjeti kao Sjeverna Koreja? Naravno da ne, stoga je bitno već sada razumjeti da potezi koji će sada uslijediti diljem Europe neće Europu učiniti sigurnijom, ali će njene građane učiniti još nemoćnijima u želji da mijenjaju svoje živote, kroz političke promjene, nabolje.
O ovom jačanju nadzora i represije neće se puno govoriti. Sve će se provesti pod okriljem da se sve to i "podrazumijeva" jer, dakako, svaki uzoran EU građanin neće se buniti protiv jačanja njihove vlastite sigurnosti. Druga stvar koja će se desiti neposredno nakon ovog napada, kao i u slučaju napada u Parizu u studenom prošle godine, biti će emotivni skupovi koji će sugerirati narodima Europe da se terorizam, navodno, može pobijediti jedinstvom, slogom, solidarnošću i drugim sličnim floskulama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.