
Analiza - Sirija između pragmatične stabilnosti i libijskog scenarija kaosa: Od džihadista do državnika? Ahmed al-Sharaa upustio se u jako kompleksnu, možda i nemoguću operaciju udovoljavanja skoro svim regionalnim i globalnim silama
Sirija je ponovno epicentar svjetske politike – ali ovog puta bez Assada. Nakon više od pola stoljeća sekularne vladavine Ba’ath stranke, islamističke snage predvođene Hayat Tahrir al-Shamom (HTS) preuzele su vlast, a njihov vođa, Ahmed al-Sharaa, poznatiji kao Abu Mohammed al-Jolani, imenovan je danas prijelaznim predsjednikom. U isto vrijeme traje brza normalizacija odnosa s novim sirijskim vlastima, kako na Zapadu tako i na Istoku.
Njegov uspon, očekivano, izaziva podijeljene reakcije. Zapad ga godinama - bar formalno - smatra teroristom, ali ga sada možda mora prihvatiti kao partnera, ovog puta javno. Rusija, koja je pak godinama bombardirala njegove snage, iznenada pokazuje znakove suradnje. Kina vidi ekonomske prilike u obnovi Sirije, dok Izrael promatra novi režim s oprezom, svjestan da bi ideološki islamisti mogli značiti novu prijetnju na sjevernoj granici - iako, čini se da preferiraju ovakav ishod od Sirije gdje moćnu ulogu vodi njihov glavni neprijatelj, Iran.
Može li čovjek koji je proveo gotovo dva desetljeća u militantnim i terorističkim krugovima sada postati državnik? Može li Sirija pod njegovim vodstvom izbjeći sudbinu Libije – kaos frakcijskih sukoba – može li stabilizirati zemlju?
O njemu znamo relativno malo, izvan njegovog brutalnog pohoda. Vrijeme je da saznamo više jer Sirija je bez sumnje ušla u novu stvarnost, to više nitko ne može osporiti.
Ahmed al-Sharaa, poznat i kao Abu Mohammed al-Jolani, jedna je od najkontroverznijih figura modernog Bliskog istoka. Njegov životni put vodi od američkih zatvora u Iraku, preko vođenja Al-Qaidinog ogranka u Siriji, do preuzimanja vlasti u Damasku u prosincu 2024.
Rođen 1982. u Saudijskoj Arabiji, al-Sharaa je odrastao u Damasku, u obitelji srednje klase. No, njegov životni put naglo skreće 2003. kada se priključuje džihadistima u Iraku nakon američke invazije. Tamo biva zarobljen i provodi pet godina u američkom zatvoru Camp Bucca – istom onom u kojem se "kalio" i budući vođa Islamske države, Abu Bakr al-Baghdadi. Je li to slučajnost? Neki će reći da su američki zatvori po Iraku zapravo "stvarali" džihadističke lidere, ponekad u američkom interesu, ponekad ne.
Po izlasku iz zatvora, al-Sharaa postaje ključna figura sirijskog ogranka Al-Qaide, osnivajući Al-Nusra Front 2011. Tijekom sirijskog rata, dok su se druge islamističke skupine rasipale ili padale pod utjecaj stranih država, on je uspio održati relativnu autonomiju svoje organizacije, prvo kroz Al-Nusru, zatim kroz HTS – terorističku grupu koja se formalno odvojila od Al-Qaide, ali nikada nije izgubila svoju ideološku osnovu.
Njegov najveći politički potez bio je postepena transformacija HTS-a iz strogo militantne organizacije u kvazi-državnu strukturu koja je upravljala Idlibom. Oformio je takozvanu "Sirijsku Vladu spasa", kroz koju je između ostalog pokušavao pokazati Zapadu da HTS može upravljati državom, a ne samo voditi rat. Na Zapadu su to itekako registrirali i sad taj pristup daje političke dividende. No, čak i na Zapadu su oprezniji nego inače i pitaju se je li al-Sharaa zaista postao "pragmatični političar" ili samo prilagođava retoriku kako bi zadržao moć?
Ahmed al-Sharaa, nekoć poznat kao militantni vođa za kojim je raspisana nagrada od 10 milijuna dolara, danas šalje diplomatske signale Zapadu. No, hoće li ga SAD i Europa ikada priznati kao legitimnog lidera Sirije? Za sad ga se tretira kao "prolazno stanje", no pitanje je koliko će to zaista i biti tako. Sharaa je imenovan "prijelaznim predsjednikom", ali iz iskustva brojnih zemalja znamo da to može potrajati i godinama.
Njegova prošlost, dakako, predstavlja ozbiljan problem. HTS je još uvijek na popisima terorističkih organizacija u SAD-u, EU i UN-u, a mnogi u Washingtonu i Bruxellesu smatraju da je al-Sharaa samo promijenio retoriku, ne i stvarne ambicije. No, nakon pada Assada, Zapad je suočen s dilemom: izolirati novu vlast i riskirati kaos u Siriji ili pronaći način da s njom surađuje? Ako ga otuđe mogli bi Sirijom brzo zavladati njegovi "suborci" među kojima sigurno ima i puno onih kojima nije do pragmatizma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.