Samo dva mjeseca nakon pada prethodne Vlade, koju su srušili masovni anti-vladini prosvjedi, novom kabinetu premijera Mihai Răzvana (na slici gore) danas je u parlamentu izglasano nepovjerenje s 235 glasova - 4 više od ukupno potrebnih za rušenje Vlade, ovog puta političkim procesom.
Podsjetimo - nakon što je MMF s lakoćom progurao svoju politiku "stezanja remena", stanovnici diljem Rumunjske izašli su na ulice početkom godine kako bi se borili protiv nametnutih mjera štednje.
Sve regularne taktike bile su na snazi u očajnom pokušaju gušenja prosvjeda - od policijske brutalnosti, medijskih manipulacija do nastojanja da se jednom prolongiranom "šutnjom" prebrodi narodni gnjev.
Glavni europski mediji, po već standardnom postupku, izvještavali su izuzetno malo o važnim događanjima u Rumunjskoj. Ipak, desilo se upravo ono čega su se vladajući i pribojavali - kada je narod napokon u velikom broju izašao na ulice, postalo je jasno da više nema puta natrag - prosvjedi su bivali sve veći i uskoro su zahvatili sve gradove u zemlji (vidi: anti-vladini prosvjedi u Rumunjskoj).
No, nakon nešto više od 2 mjeseca vlasti, imamo nove značajne događaje u Rumunjskoj - Răzvan i njegova vlada danas su srušeni od strane oporbe. Da li to znači da je narod Rumunjske napokon slobodan od stezanje remene i inih nedaća koje su se obrušile na stanovnike diljem Europe? Nažalost, najvjerojatniji odgovor je - ne. Pad vlasti produbiti će političku krizu u zemlji, a narod će se naći u situaciji da svoj gnjev više nemaju, kao ranije, protiv koga uperiti. Drugim riječima, dolaze u opasnu situaciju u kojoj se već nalazi Grčka - stanovnici Grčke pokazali su da se mogu mobilizirati u velikom broju, organizirati masovne generalne štrajkove - njihovi vapaju možda i dopiru u grandiozne prostorije parlamenta u neposrednoj blizini Syntagma trga, no definitivno ne dopiru do sjedišta MMF-a i drugih supranacionalnih institucija koje im kroje sudbinu.
Socijal-liberalna Unija, koja je danas srušila Vladu, ima jasne ambicije preuzeti kormilo u zemlji, no teško je zamisliti da bi se njihovim dolaskom na vlast aktualno stanje - ono koje je izvelo tisuće ljudi diljem zemlje na ulice - moglo imalo promjeniti. Na svojim službenim stranicama predstavljaju poprilično agresivan protokol u kojem je jedan od ciljeva: "micanje s vlasti aktualni demokratsko-mafijaški režim klijentelizma, korupcije i neefikasnosti". Zvuči kao "glazba za uši" gnjevnih stanovnika, no to ne znači da je SLU spremna dosljedno pratiti svoj protokol.
U najnovijem proglasu iznose niz točaka prema kojima planiraju, nakon vlade, rušiti i predsjednika države, Traian Băsescua. Navode kako se Băsescu "ogriješio o Ustav" i kako će ga srušiti zato jer je to volja naroda.
Zapravo, "volja naroda" je bila nešto sasvim drugo - zaustaviti mjere štednje.
Socijal-liberalna Unija pravi je "koktel" političkih tendencija, barem ako je suditi prema njihovom službenom protokolu u kojem između ostaloga stoji:
- vjerujemo u socijalnu državu koja je propisana u lisabonskom ugovoru "Europa 2020"
- vjerujemo u slobodnu tržišnu ekonomiju, privatno vlasništvo, fer natjecanje i poduzetništvo
- vjerujemo u nacionalni identitet, povijesni vrijednosti, kulturu i moral rumunjskog naroda
"Povjerenje investitora" ispred svakog narodnog interesa - mjere štednje i MMF-ovska politika
Svakako nije teško zaključiti koja politička opcija zastupa koju točku u ovoj Uniji. No, već i u samom protokolu nailazimo na fundamentalne probleme i kontradikcije - socijalna država i slobodna tržišna ekonomija neće se dugo zastupati adekvatno - ako uopće. Kada tome nadodamo i točku proglasa u kojoj stoji "izvesti ćemo velike reforme javnih ustanova (obrazovanje, zdravstvo, sudstvo, javni red i mir, socijalne ustanove)", nije teško zaključiti koja struja dominira cjelokupnom SLU - očito je kako liberalni stavovi guraju "socijalne" u drugi plan.Reuters prenosi kako je MMF, koji je zajedno s EU osigurao dva nova kredita Rumunjskoj, odgodio izvješće jer trenutačno "čekaju na informacije o izgledu nove vlasti". Izvještaj Reutersa također navodi kako je ovo iznimno važan period za Bukurešt jer moraju "pokazati da su spremni održati povjerenje investitora".
Kada govorimo o "investitorima" i "povjerenju" u istoj rečenici, to onda, u modernim prilikama, otprilike znači slijedeće - morate pokazati da imate snage pritisnuti vlastiti narod u tolikoj mjeri da stranom kapitalu budete primamljivi i isplativi.
SLU može pisati o "moralu i kulturi rumunjskog naroda" koliko god želi, ali ono što mu priprema je isto ono što mu je donijela i vlast koja je danas srušena.
"Rotacija vlasti" postaje najvažnije oružje kojim se na demokratski i legalan način provodi jedna te ista politika, no uz druge izvršitelje.
U konačnici stanovnici Rumunjske mogu očekivati "još istoga" i nad tom zemljom se također postavlja jedan veliki upitnik - do kada?
Masovni anti-vladini prosvjedi, obilježenim nasiljem i nemirima, nisu bili protiv nijedne konkretne stranke - prema riječima samih prosvjednika, to je bio jedan veliki otpor protiv cijele politike koja im se nameće. Kao i u brojnim državama Europe i u Rumunjskoj se nastoji progurati "nova stvarnost".
Doslovno je začuđujuće da je politička scena, ne samo u Rumunjskoj, postala toliko jednolična da gotovo da i nema adekvatne opcije koja bi barem pokušala složiti nacionalni ekonomski plan koji odudara od aktualnog modela štednje na kojeg se već sada opasno gleda kao na "svetinju".
U svemu tome ima i nešto pozitivno što ipak daje notu optimizma - narodi diljem Europe ne mire se sa ovom "novom stvarnošću", pritisak izaziva snažnu reakciju - daleko snažniju no što se ona prikazuje u medijima. Brojni mediji uvelike služe kao neka vrsta "ublažavanja" ovog efekta - stoga nije ni čudno da se često masovni prosvjedi, od Rumunjske, Mađarske, do Slovenije i Belgije u najvećim EU medijima relativno slabo spominju. Možda nekome dobar dio tih prosvjeda nalikuje na "sindikalnu šetnju", no to definitivno nije tako - masovni prosvjedi u rumunjskoj svakako nisu bili "šetnja" već jedan snažan općenarodni otpor. Ukoliko u toj zemlji dođe do instalacije nove vlasti, što je za pretpostaviti, i ukoliko politika i slijepa odanost MMF-ovim "naputcima" ostane nepromijenjena, što je - još jednom - za pretpostaviti, onda je i za pretpostaviti da rumunjski narod, nakon jednog kraćeg "predaha", ponovno mora na ulice - uz sada jednu bitnu razliku, aktualnim vladajućim elitama ponestaje stranaka za "rotaciju".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
