Analiza: Ruska nuklearna retorika neće pomaknuti projekt Ukrajine kao klopke - usklađena trojka iz Londona, Pariza i Berlina broji sate do potpunog raspada Trumpove improvizacije, a tek tad kreće nezaustavljivi pritisak na Rusiju
Rusija ponovno aktualizira svoju "nuklearnu opciju" i nije teško zaključiti zašto baš sada. S jedne strane, tu je stvarni vojni kontekst u kojem Moskva, kako ističe njezin najviši sigurnosni dužnosnik Sergej Šojgu, naglašava legitimnost uporabe nuklearnog oružja u slučaju "agresije" Zapada, pozivajući se na nove amandmane ruske vojne doktrine. S druge strane, dolazi sve snažniji pritisak iz Washingtona, gdje govore o mogućem američkom povlačenju iz pregovora o Ukrajini ako se ubrzo ne postigne dogovor. U takvoj situaciji nuklearna retorika može imati dvostruki učinak – kao prijetnja i upozorenje Zapadu, ali i kao potencijalni instrument pritiska na Kijev, koji i dalje odbija bilo kakve teritorijalne ustupke, uključujući i status Krima, unatoč činjenici da je SAD počeo spominjati upravo Krim kao mogući ključni element mira.
U intervjuu koji je danas objavio TASS, Šojgu, koji je prethodno bio ruski ministar obrane, izjavio je da bi prisutnost stranih "mirotvoraca" na "ruskim povijesnim teritorijima" mogla izazvati izravan sukob između Moskve i NATO-a, koji bi potencijalno eskalirao u Treći svjetski rat. Prema njegovim riječima, taj rizik priznaju i "razumni političari u Europi".
Kako smo i rekli, ove izjave ne dolaze slučajno baš sad. Sve je vrlo povezano s delikatnim, a možda već i posrnulim planom pokretanja mirovnih pregovora.
Ako SAD zaista odluči prekinuti pregovore, prostor za diplomatsko rješenje mogao bi se naglo suziti. Iz dosadašnjih izjava moglo se naslutiti da je Amerika "spremna dati Krim" Rusiji u sklopu budućeg dogovora – barem prema tvrdnjama nekih europskih izvora – no Kijev je to odbio kao neprihvatljiv ustupak. Za predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je već ranije naglasio da Ukrajina ne pristaje na odricanje od bilo kojeg dijela svoga teritorija, takav prijedlog ostaje politički i ustavno nemoguć. No upravo to može biti razlog zašto Rusija sada još snažnije instrumentalizira nuklearnu prijetnju: pokušava ukazati na katastrofalne posljedice ako pregovori propadnu i ako Zapad pojača vojnu podršku Kijevu.
Može zvučati pomalo kontradiktorno, ali u ovom trenutku Rusiji bi više odgovarao mir nego Ukrajini. Kako je to moguće? Zar nije Ukrajina ta koja trpi svakodnevne napade i - u zadnje vrijeme - sve češće se zbrajaju i civilne žrtve? Imalo bi smisla da Ukrajina žurnije želi mirovni sporazum, ali moramo se podsjetiti da je ovo bio i ostao, u popriličnom smislu, rat preko posrednika. Ukrajina ne odustaje dok izvori njene potpore ne odustaju. Rusija s druge strane želi "ozakoniti" svoje dobitke i povući liniju kako bi prestala s vlastitim iscrpljivanjem jer ona, ipak zapravo uvelike ratuje sama. Da, tu je određena iranska i sjevernokorejska pomoć, možda nešto kineske, ali sve to zajedno je apsolutno nemjerljivo s borbenim materijalom kojeg Kijev prima od Europe i, još uvijek, Amerike.
Zelenski sada ima dosta argumenata u rukama: europske države, unatoč retorici "ratnog umora", i dalje šalju značajne količine oružja u Ukrajinu; NATO saveznici nisu prestali s financijskom, obavještajnom i političkom podrškom. Čak ni Trumpova administracija, uz sav svoj hvalisavi "preokret" američke politike, nije doista prekinula potporu – što god govorili Trump i Vance, oružje i novac i dalje kolaju. U takvim okolnostima, Kijev se vjerojatno nada da nuklearna retorika iz Moskve ostaje samo to: retorika, dok činjenice na terenu ne upućuju na to da je Zapad spreman odustati od podrške.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
