Ruski napad na Ukrajinu traje već pet dana i teško je pojmiti da je stvarno samo pet jer od količine informacija dobiva se osjećaj kao da ovo traje u najmanju ruku tjednima, ako ne i mjesecima. Možda je razlog tome taj što je ova invazija zapravo tek vrhunac eskalacije ogromne krize koja se gomilala 8 dugih godina. Ali mogli bismo ići i dalje, moglo bi se reći da je ovo ponovna eskalacija Hladnog rata - ne "novi Hladni rat" već rasplamsavanje onog starog koji nikad nije ni završio već se samo pritajio. I zaista, kad pobliže pogledamo uzroke koji su doveli do ove situacije oni su u suštini jako "hladnoratovski". Rusija ističe kako ih je NATO prevario kad su im 90-ih obećali da se neće širiti dalje prema istoku, a i glavni rivali u ovoj situaciji nisu Rusija i Ukrajina već Rusija i SAD. Zapravo Ukrajina ovdje postaje jedna u nizu zemalja u kojoj će hladnoratovski suparnici sukobljavati se "preko posrednika" - ali ovog puta samo SAD jer je Rusija sada direktno uključena.
Što je Putin točno mislio postići napadom na Ukrajinu još uvijek je predmet oštre debate, a razlozi variraju od toga da je htio natjerati NATO i SAD za pregovarački stol pa do toga da zapravo želi osvojiti Ukrajinu i pripojiti je Rusiji. Vrijeme će pokazati koje su točno ambicije, ali do onda možemo govoriti o tome što je sad definitivno ambicija druge strane koja nije pokrenula ovaj rat, ali sad već definitivno ima i vlastite ciljeve.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kroz nekoliko dana pretvorio se u apsolutnog heroja i branitelja cijelog "Zapada". Rat je tek počeo, a oko ukrajinskog predsjednika stvoren je cijeli jedan mit koji odlično prolazi. Dovoljno je samo vidjeti stotine tisuća na ulicama gradova diljem Europe i odmah postaje jasno da je Ukrajina - iako još uvijek pod aktivnim napadom ruske vojske - već sad ostvarila kolosalni uspjeh kakvog se malo tko nadao. Taj politički kapital kojeg je u svega pet dana ukrajinsko vodstvo zgrnulo toliko je velik da je već danas Zelenski u poziciji da traži hitno i "preko reda" uključenje Ukrajine u Europsku uniju. Dobro, te želje mu ipak neće tako brzo uslišiti, ali će kao "utješnu nagradu" dobiti još jako puno oružja svih vrsta.
U isto vrijeme na Zapadu je stvoreno takvo jedinstvo koje se ne pamti. Uvijek je bilo jasno da je za svako zbližavanje zemalja potrebna jedna poprilična "babaroga", a Putin je Zapadu dao i više nego su od njega mogli očekivati. Napadi na Ukrajinu, što vojni, što retorički, uz slike patnje civila i izbjeglica, stvaraju potpuno jedinstvo Zapada koje bi uskoro moglo i izmaknuti kontroli. Jer jedna je stvar podržavati nekog "svog" tko se našao na meti napada, ali druga je stvar kad ta podrška postane određena vrsta natjecanja između zemalja zapadnog kluba. Već sad vidimo kako se neke zemlje trude prednjačiti u potezima protiv Rusije. Sve je dozvoljeno, čak i otvoreno poticanje vlastitih stanovnika da odlaze na ukrajinski front i tamo se priključuju ekstremno notornim skupinama kao što je Azov bataljun. Bilo je užasno teško "izvući" iz EU-a da prizna neo-nacističke afinitete Azova prije koju godinu, ali sad ulazimo u vrijeme kada se to vjerojatno više ni neće moći "tek tako" spominjati jer bi to isticanje moglo biti okarakteriztirano kao "pro-ruska propaganda".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
