Analiza rata nakon ukrajinskog gubitka cijele regije Lugansk: Ide li Rusija na totalno zauzimanje Donbasa ili je ovo početak prodora još dalje na zapad?
Nakon zauzimanja Lisičanska ruske snage u Ukrajini kontroliraju cijelu regiju Lugansk i sad kreću dalje prema zapadu. Idući cilj im je, očigledno, zauzimanje i cijele regije Donjeck nakon čega bi, ako uspiju, ostvarili kontrolu nad cijelom regijom Donbas. Dakako, čak i prije no što se to eventualno i dogodi mnogi se pitaju je li to Moskvi dovoljno ili će krenuti i dalje, možda prema zauzimanju cijelog teritorija istočno od rijeke Dnjepar? Ili pak imaju ambiciju probiti put iz Krima, odnosno sada već Hersona, sve do Moldavije, odnosno Pridnjestrovlja?
Sve to su scenariji koji idu u prilog sve češćoj tvrdnji da je ovo rat koji neće tako brzo završiti. Da, Rusija i dalje sugerira kako Zapad "ne dozvoljava" Kijevu da pristupi eventualnim mirovnim pregovorima, no veliko je pitanje koliko je uopće Rusija zainteresirana za mirovne pregovore u ovom trenutku dok se tijek rata - iako obje strane gomilaju velike gubitke - okreće u njenu korist?
I prema nekim ukrajinskim dužnosnicima ukrajinska vojska već neko vrijeme ima dnevne gubitke veće od ruskih, a to je potencijalno katastrofalan scenarij po Kijev jer čak i uz maksimalnu potporu Zapada u vidu slanja oružja jasno je da ne mogu protiv Rusije voditi tzv. "rat iscrpljivanja" jer će im prije pofaliti ljudi, naoružanja, a svakako i morala jer ovi gubici sad već izgledaju jako teški.
Podsjetimo, situacija na početku rata izgledalo je ovako:
Rat u Ukrajini, prvi dan ruske invazije - 24. veljače 2022.
Ovo je pak situacija danas:
Rat u Ukrajini, aktualna situacija - 4. srpnja 2022.
U ovih preko 130 dana Ukrajina je potpuno izgubila pristup Azovskom moru, a sad i cijelu pokrajinu Lugansk nakon pada Sjeverodonjecka i Luganska. No, aktualna karta ne prikazuje sve ono što se događalo u pozadini, a to je iscrpljivanje ukrajinske vojske. Naime, bitka za Sjeverodonjeck trajala je tjednima te je tu bilo i preokreta gdje su u jednom trenutku ukrajinske snage smogle odbaciti ruske snage natrag do predgrađa. No, nakon pada Sjeverodonjecka obližnji Lisičansk, koji se nalazi preko puta rijeke, pao je za svega nekoliko dana. To ukazuje na veliku potrošnju ljudskih resursa u bitci za Sjeverodonjeck, ali i psihološki aspekt koji sad već počinje tretirati Donbas kao nešto što je gotovo pa izgubljeno.
Dakako, do Dnjepra je ostalo još puno prostora i u ovom trenutku nema naznake da će Rusija zaista htjeti ići tako daleko. No, ako se nađe u situaciji gdje procjenjuje da ukrajinska vojska više nije u stanju pružati otpor vrlo je lako zamisliti da "posegne" za još većim osvajačkim ciljevima vodeći se onim idejama da je "granica na Dnjepru".
Nekoliko stvari pritom valja imati na umu. Glavna pomoć Zapada Ukrajini nije nikad bila toliko u oružju koliko u obećanju da će pritiskom i sankcijama "zdrobiti rusku ekonomiju", odnosno onemogućiti Moskvi da nastavi ovaj rat. To se, nažalost po Kijev, nije dogodilo. Štoviše, Zapad se poprilično preračunao i sada su zapravo stvorili jednu vrlo kompliciranu i po Ukrajinu, ali i po Zapad, lošu situaciju u kojoj Rusija ratom održava visoke cijene energenata i na tome jako dobro zarađuje.
Dakle, taj pravac onemogućavanja Rusije je po svemu sudeći propao, a bilo je od esencijalne važnosti po Ukrajinu da ne propadne. Teško je reći što Zapad sad uopće može napraviti da bi se zaustavilo Rusiju. Zapravo sad se situacija već u neku ruku i okrenula pa je Rusija ta koja vodi ekonomsko-energetski rat protiv Zapada, konkretno Europe, iako to još uvijek ne rade direktno (mada mnogi ne vjeruju u priču o predstojećim radovima na plinovodu Sjeverni tok 1).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
