Analiza paklenih scenarija: Netanyahu nema dobrih opcija, čak i da sravni Gazu ovo je rat u kojem Hamas ide prema konačnoj pobjedi

Već nekoliko dana traje žestoki rat između Hamasa i Izraela, no, dok je u prvim danima situacija izgledala krajnje kaotična, sad se polako već naziru neke konture ovog sukoba koji je iznenadio mnoge, naročito Izrael. Jedan od razloga zašto Izrael nije bio spreman na ovakav Hamasov prodor je taj što jednostavno nisu mogli zamisliti da bi se takvo što moglo dogoditi. Jer zašto bi Hamas silovito krenuo u gotovo sigurno samoubilačku misiju znajući da kreću u ofenzivu protiv jedne od komparativno najmoćnijih vojski uopće?

Dobro, neki će reći da je najveća snaga izraelske vojske u njenom tehnološkom aspektu jer i proizvode i dobivaju (od SAD-a) najmodernije i najnaprednije naoružanje koje postoji. U komparaciji pripadnici Hamasa još uvijek se oslanjaju na Kalašnjikove i sličnu opremu. Ali izraelska vojska ima i određene nedostatke koji su se jasno vidjeli za vrijeme njihovog zadnjeg sukoba "prsa o prsa", a to je bilo 2006. za vrijeme rata s Hezbollahom koji je potrajao nešto više od mjesec dana. Izrael je imao velike gubitke i tada su zapravo doradili svoju vojnu doktrinu fokusirajući se primarno na tehnološku nadmoć kako bi mogli izbjeći takva krvoprolića u budućnosti.

Svi znaju za izraelski striktni vojni rok u kojem sudjeluju i žene i muškarci, ali unatoč tome i tehnološkoj nadmoći, izraelska vojska jednostavno nema onaj element "fanatizma" kojim raspolažu snage Hamasa u Gazi ili Hezbollaha u Libanonu. Zbog toga je Izrael i nastojao pod svaku cijenu buduće sukobe voditi na daljinu i bez direktne konfrontacije. Na taj način su i držali Hamas na distanci - zarobivši ih iza visokog zida, a kad bi Hamas ispalio rakete na Izrael odmah su u akciju kretale izraelske zračne snage koje su intenzivno rušile Pojas Gaze uzrokujući redovno velike civilne žrtve. Zbog toga se Izrael vrlo rijetko suočavao s (ozbiljnom) kritikom na Zapadu. Generalno je vrijedilo pravilo da se "Izrael ima pravo braniti". Tek rijetki na to bi dodali kako će nasilje stvoriti samo još nasilja te da je nužno okončati političke pregovore što bržim proglašenjem države Palestine koja bi egzistirala uz Izrael (na prostoru danas okupirane Zapadne obale i Pojasa Gaze kao enklave).

U svakom slučaju, nova izraelska sigurnosna doktrina je godinama funkcionirala i držali su Hamas na nišanu redovno gađajući i uništavajući njihove ciljeve. Zapravo funkcionirala je do te mjere da je Hamas na kraju, prošle subote u oko 6 sati ujutro prema lokalnom vremenu, uhvatio Izrael "na spavanju". Kako je to uopće moguće s obzirom da visoka izraelska tehnologija gotovo svake sekunde nadzire svaki metar zida između njih i Pojasa Gaze? Detalji proboja će se tek otkrivati, no jedna stvar je jasna - Hamas nije krenuo u napad stihijski. Ovo je bila pomno pripremana operacija i u takvoj tajnosti da izraelske tajne službe, koje prati imidž najrevnijih na svijetu, nisu o tome čule ništa.

Kako je pak to moguće? I to će se možda tek s vremenom otkriti, no tko god da je bio "glavni um" iza ove operacije, uspio je nadigrati i one za koje se vjerovalo da su apsolutno najbolji u tom polju. Čini se da im se dogodilo, a ne bi bili prvi, da ih je skupo koštala prekomjerna količina samopouzdanja. Zanimljivo je da danas iz Južne Koreje, poprilično nervozno, poručuju kako moraju hitno ojačati granicu i povući dodatne poteze po pitanju sigurnosti jer, ako je Hamas mogao napasti Izrael, onda više nitko nigdje nije siguran (!).

No, jedan od razloga zašto nitko nije mogao zamisliti ovakav krvavi pohod Hamasa je i taj što je bilo jako teško zamisliti pozitivan ishod po Hamas. Zašto bi se upustilo u takvo što znajući da će Gaza nakon toga biti sravnjena sa zemljom? Izraelski premijer Benjamin Netanyahu danas prijeti s odmazdom koja će "promijeniti povijest Bliskog istoka". Dakle, postavlja se pitanje, što je Hamas mislio da će postići s ovom akcijom? Jer morali su imati nekakvo operativno rezoniranje, nekakav cilj koji po njih ne može biti samo "nestanak Gaze", zar ne?

Možda su i imali, ne samo to, već možda ga još i ostvare.

Riječ je o brutalnoj kampanji, bez sumnje, terorističkoj po samoj definiciji gdje se teror protiv civilnog stanovništva koristi kao sredstvo iznude političkih ciljeva. Jer čak i kod terora valja diferencirati kojeg je predznaka. Je li to religijski terorizam? Je li politički terorizam? Naravno, terorizam uključuje ubijanje civila i sigurno predstavlja najzloglasniji i najgori način "političkog djelovanja". No, mnogi će se složiti da se zbog toga ne mogu u istu skupinu staviti ISIL i kurdistanski PKK, iako će se njihove metode nekad i preklapati.

Hamas je svoju brutalnost u subotu pokazao napadom na glazbeni festival koji je trajao u blizini Pojasa Gaze. Još stižu i kruže strašne snimke terora i ubijanja civila, a na desetke ih je oteto.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.