Pod uvjetom da američki lovci ne promaše metu za kojih 600 kilometara pa nekim slučajem njihove rakete završe u Damasku, američka vojna intervencija protiv ISIL-a u Iraku bila bi jedna od iznimno rijetkih američkih vojnih akcija protiv koje gotovo nitko ne bi imao ništa protiv. Štoviše, za nju se može jedino reći da dolazi izuzetno prekasno.
Naime, američki predsjednik Barack Obama je jučer potvrdio kako je odobrio zračne napade u Iraku u trenutku dok ISIL zauzima sve veći teritorij na sjeveru zemlje, a stotine tisuća stanovnika su u bijegu. Prema zadnjim informacijama još ništa nije krenulo, no odobrenje je stiglo. Obama ističe kako će se raditi o ciljanim operacijama te kako to ne znači da će se SAD ponovno uvući u rat u Iraku.
"Danas Amerika stiže u pomoć. Unatoč činjenici da SAD ne može i ne bi trebao intervenirati u svaku krizu u svijetu, mora djelovati onda kada ljudima prijeti nasilje strašnih proporcija", istaknuo je Obama. Ovo je dio prepoznatljive retorike, no ovog puta je zaista u pravu. Desecima tisuća ljudi na opkoljenim planinama Sinjara prijeti jedan od najstrašnijih pokolja u 21. stoljeću (opširnije: Pakao u planinama Sinjar - tragedija za koju svijet mora saznati: 30,000 obitelji bez hrane i vode čeka smrt na goloj planini nakon bijega pred ISIL-ovim teroristima).
"Stoga sam odobrio ciljane zračne napade, ukoliko budu potrebni, kako bi se iračkim snagama pomoglo slomiti opsadu planine Sinjar i zaštiti civile koji su tamo zarobljeni. Možemo djelovati oprezno i odgovorno kako bismo spriječili potencijalni čin genocida", istaknuo je.
VIDEO: Obama o odobrenju zračnih napada u Iraku
Nakon pada Mosula na sjeveru Iraka u ruke ISIL-a početkom lipnja ove godine, vlasti u Bagdadu odmah su zatražile od SAD-a da pokrenu zračne napade protiv terorističkih skupina. Čemu odmah ovakav poziv? Stvar je jasna - dio odgovornosti za napredak ISIL-a snosi upravo SAD i sada imaju obvezu ispraviti vlastite greške.
Kao prvo, nova iračka vojska je američki proizvod, stara vojska u vrijeme Saddama je u potpunosti eliminirana, ne samo fizički, već i i kadrovski. To je bio jedan od prvih poteza Busheve administracije nakon okupacije Iraka (vidi: Analiza: Zadnja bitka Iračkih Baathista i mračna koalicija zbog koje bi mogli zauvijek nestati - Noći dugih noževa u Mosulu kao tragedija jedne ideologije). Nova iračka vojska je naoružana američkim oružjem, trenirana od strane američkih stručnjaka. Ta ista vojska razbježala se čim su ugledali ISIL-ovu hordu na horizontu.
Nadalje, SAD ima odgovornost prema Iraku zbog činjenice da sam Irak nikada ne bi bio plodno tlo za jačanje ovakvih ekstremizama da nije bilo američke invazije i okupacije. Bivši irački predsjednik Saddam Hussein počinio je brojne zločine, od pokušaja istrebljenja Kurda do napada na Iran, no činjenica je kako u vrijeme Saddama na prostoru Iraka nije bilo ni Al-Qaede ni sličnih ekstremističkih frakcija, one stižu otprilike u isto vrijeme kada i američka vojska.
Uzevši sve te činjenice u obzir, najmanje što je SAD mogao učiniti za Irak, svoj neslužbeni protektorat, je pokrenuti zračnu kampanju i eliminirati ISIL-ove konvoje koji su se preko čiste pustinje kretali iz pravca Mosula južno prema Bagdadu. Zašto je to morao učiniti SAD? Irak nije mogao iz jednostavnog razloga - Irak gotovo da i nema zračnih snaga (još jedna zasluga SAD-a), na brzinu su kupili par polovnih lovaca od Rusije i Bjelorusije, ali to nije nikakva sila za eliminaciju ISIL-a, koji je i sam do sada već postao vojna sila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
