Barack Obama predstavio je novi plan po pitanju obrane, vojnog budžeta i američke vojske generalno. Povodom predstavljanja nove strategije vodeće medijske kuće u SAD-u, u prvom redu New York Times i Washington Post, predstavile su čitateljima ovaj potez na takav način da na prvi pogled izgleda kako američka vojska odustaje od svoje masovne ekspanzije.
U stvarnosti, novi plan nema nikakve veze s popuštanjem američkog vojnog stiska, štoviše - aktualna strategija predsjednika Obame je pripremiti tlo za brojne nove vojne konflikte.
Vojno industrijski kompleks ovime neće izgubiti ni dolara, štoviše, znatno će profitirati. Obama je već najavio potrebu za temeljitom modernizacijom vojne opreme ili drugim riječima - izgradnju novih, moćnijih bespilotnih letjelice ili tzv. "dronova".
Pentagon je već najavio proizvodnju sofisticiranog novog oružja.
Upravo je vojna kampanja u Libiji ključna za razumijevanje ovog poteza, ali ista otkriva i svo licemjerje američkih tzv. "anti-ratnih aktivista".
Kada je George Bush pokrenuo invaziju na Irak i Afganistan svjedočili smo velikim anti-ratnim demonstracijama, ali kada je Obama odlučio napasti Libiju, prosvjedi protiv rata potpuno su izostali.
Razlog tome je činjenica da se u ofenzivi na Libiju sav vojni angažman sastojao isključivo od zračnih napada.
Obzirom da nije postojala gotovo nikakva opasnost da u ofenzivi stradaju američki vojnici, javnost je puno lakše "progutala" činjenicu da njihova zemlja vrši agresiju na drugu zemlju.
A sada, kada u prvi plan dolaze bespilotne letjelice, možemo očekivati grotesknu atmosferu u kojoj će stanovništvo SAD-a gotovo bez ikakve primjedbe prihvaćati nove vojne pohode diljem svijeta.
"Vojnici" će sjediti u udobnim uredima i, kao u video igri, navoditi letjelice koje će sijati smrt iz zraka.
Za pokretanje napada ove vrste biti će dovoljno tek nekoliko dana žestoke medijske kampanje i možemo očekivati da će javnost, bez problema, pristati na takav angažman SAD-a.
Prema organizaciji BIJ ("Bureau of Investigative Journalism") američke bespilotne letjelice poubijale su tisuće ljudi u Pakistanu, od kojih se mnogi vode kao civili. Potvrđen je i podatak kako je među ubijenima do sada bilo i 160 djece.
Zna li uopće prosječan Amerikanac da ove "skupe vojne igračke" ubijaju nečiju djecu s druge strane svijeta? Ako zna, mari li?
Svaka čast i svo poštovanje iznimkama, ali ako je suditi prema anti-ratnom aktivizmu, mari se samo u slučajevima kada su direktno njihovi vojnici i/ili članovi obitelji u opasnosti od pogibije na fronti.
Takva klima generalne apatije svakako se može pripisati vodećim medijima u SAD-u koji stvaraju dojam kako je ratovanje bespilotnim letjelicima veliki pozitivan napredak.
SAD je već spreman na pokretanje novih ofenziva na Bliskom Istoku, ali očekuju se i sukobi u Aziji. Po pitanju tih "novih opasnosti" Leon Panetta je rekao: "Nećemo se sukobljavati, očito, s opasnostima iz prošlosti. Suočavamo se s novim opasnostima i zbog toga moramo biti okretni i sposobni za borbu protiv svakog neprijatelja, gdje god on bio."
Zanimljivo je kako brojni analitičari u SAD-u, pa uključujući i novinare New York Timesa, Kinu već sada svrstavaju u kategoriju "novih opasnosti".
Cijela rasprava, koja je trenutačno top tema u SAD-u i šire, poprima gotovo nestvarne tonove - bez imalo pokušaja prikrivanja, sasvim otvoreno se govori o američkoj vojsci kao nekoj vrsti globalne dominantne sile koja mora, što prije, pod kontrolu staviti i posljednje bastione koji se još uvijek "opiru".
Politika koju Amerika provodi posljednjih 10-ak godina sve više nalikuje vojno-upravljačkoj politici Rimskog carstva, samo u ovoj instanci - na globalnoj razini.
Dodatak: grafika - države s najvećim vojnim budžetom
Izvor: SIPRI Military Expenditure Database 2011
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
