Izraelska stranka desnice Likud, stranka premijera Benjamina Netanyahua, odnijela je iznenađujuću pobjedu na izraelskim parlamentarnim izborima. Ispitivanja javnog mnijenja odala su dojam da će završnica izbora biti uska borba između Likuda i stranke lijevog centra Cionističke unije. Ali, izlazne ankete pokazale su da je Likud premoćno pobijedio, te da će tvoriti okosnicu desne koalicijske vlade. Nema sumnje da će Netanyahu ostati izraelski premijer, te time postati najduži premijer u povijesti, jer ga čeka četvrti mandat. Palestinski vođe obznanili su da je njegova pobjeda znak da nemaju partnera s kojim bi razgovarali u Izraelu. Međunarodna zajednica također je razočarana ovim izbornim rezultatom, jer se nastavlja razdoblje krajnje nestabilnosti i bezvoljnosti za razgovor u vrhu izraelske države.
Netanyahu je izbore dobio ponajviše na temelju politike straha. Mnogi Izraelci nisu glasali za politički program, već za stranke koje bi trebale donijeti mir, eliminirati Hamas, obraniti od napada raketama ili zaustaviti iranski nuklearni program. Mnogi koji nisu glasali smatrali su da visoki troškovi života i osobno blagostanje predstavljaju puno važnije razloge za davanje glasa. Ali, Netanyahuov je nadimak 'Bibi mađioničar' jer je od 1990-ih pokazao iznimnu vještinu dobivanja izbora, bez imalo skanjivanja, te uvijek u 'koaliciji' s izraelskim strahom.
Demoniziranje drugog osnovica je gotovo svih stranaka koje su se natjecale. Netanyahu je iznevjerio predanost rješenju izraelsko-palestinskog sukoba u vidu dvije države, pogoršao odnose s Obamom, okrenuo leđa socijalnim problemima i trošio javni novac na luksuz. Prošlog ljeta uvukao je Izrael u nepotrebnu borbu s Hamasom koja je koštala Izrael 72 života i blokadu države na nekoliko tjedana. Radi se o prirodnom nastavku Likudove politike i stilu Ariela Sharona, koji je izravno odgovoran za Libanonski rat 1982., masakr u Sabri i Šatili, te za ugrožavanje tradicionalnih veza sa SAD-om.
Tijekom cijele kampanje, Netanyahu se usredotočio na diplomaciju i sigurnost, nastojeći uvesti neiskusnog čelnika Cionističke unije Isaaca Herzoga u područje gdje može pobijediti. Odjednom je premijer promijenio strategiju i uvidio da se nije usredotočio na socioekonomske probleme. Te probleme isticali su drugi konkurenti, napose stranke Yesh Atid i Kulanu. Čelnik Kulanu stranke Moshe Kahlon napusio je Likud i oduzeo stranci glasove na temelju socijalne pravde, na čemu je zaradio dovoljno glasova da bude promatran kao glavni koalicijski partner u novoj vladi, u kojoj bi mogao biti i novi ministar financija. Uvidjevši važnost socioekonomskih problema, Netanyahu je preuzeo odgovornost za visoke cijene stanovanja, te obznanio da je njegova osobna misija u idućem mandatu da to ispravi. Istovremeno je pozvao Kahlona da mu se pridruži u toj misiji. Kahlon je jednostavno odgovorio da ga zanima realan život, a ne spinovi u posljednjim trenucima. Također je napomenuo da nije vidio mladu osoba koja napušta Izrael zbog iranske prijetnje ili ISIL-a, ali je vidio mnoge koji napuštaju zemlju zbog ekonomskih poteškoća.
Kahlon je svoju stranku osnovao prošlog studenog, ubrzo nakon što je Netanyahu pozvao na izbore. Kahlon je od 2003. zastupnik u Knessetu, a nakon izbora 2009. postao je ministar komunikacija, te 2011. ministar blagostanja i socijalne službe. U Izraelu je poznat kao osoba koja je razbila monopol mobilnih teleoperatera, te dramatično smanjio cijene za korisnike. U kampanji se stoga usredotočio na probleme socijale, posebice na pitanja stanovanja i cijena nekretnina. Po pitanju sigurnosti, Kulanu želi ujedinjeni Jeruzalem kao glavni grad Izraela, te sprječavanje povratka palestinskih izbjeglica. U redovima Kulanua je i Michael Oren, bivši izraelski veleposlanik u Washingtonu.
Na sličan način, Netanyahu je zanemario prosvjede za socijalnu pravdu u ljeto 2011., te nije shvatio jačinu tih protesta. Iako se javnost nije vratila na ulice u njegovom trećem mandatu, društvene mreže i građanski neposluh punili su svakodnevicu. Potpuni nedostatak tih tema je začudan, jer je čak i ultrancionalistički HaBayit HaYehudi, na čelu s Naftalijem Bennettom, koji je svoje mjesto prije zaradio upravo kampanjom temeljenom na sigurnosti, usmjerio svoj apel na socijalnu pravdu i posebice na reformu mirovinskog sustava.
Ali, Izraelci su očito izabrali nastavak dosadašnje politike. Likud je osvojio barem 30 mjesta u Knessetu (koji ima 120 zastupnika), dok je Cionistička unija osvojila tek 24 mjesta. Da će nova vlada zaokrenuti još više udesno, jasno je u prvoj izjavi Netanyahua koji je najavio da su pregovori s Bennettom već krenuli. Kritični trenutak stvaranja nove vlade biti će sklonost Kahlona, koji je osvojio deset mjesta, da bude uključen u vlast. Time je Kahlon potencijalno postao najjači arbitar izraelskih izbora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
