Prošlog mjeseca je u Kolimvariju na Kreti održan Svepravoslavni susret, odnosno sveti i veliki Sinod Pravoslavnih autokefalnih crkava. Nakon desetljeća napora za ovim susretom, koji su zapravo započeli još davne 1961., na najvećem grčkom otoku trebalo se raspravljati o problemima pravoslavnog kršćanstva od početka prošlog stoljeća, a posebno o odnosima između različitih autokefalnih crkava i organizacijom crkvenog života izvan tradicionalnih područja moralnih i etičkih pitanja. Raspravljalo se i o zajedničkom kalendaru, diptihima, načinu davanja autokefalnosti.
Među temama posebno se govorilo o misiji pravoslavne crkve u današnjem svijetu, pravoslavnoj dijaspori, autonomiji i načinu njezina postizanja, sakramentu braka, važnosti posta, te odnosu pravoslavne crkve s ostalim kršćanskim crkvama. Na Kretu su stigli predstavnici Carigradske patrijaršije, Aleksandrijske patrijaršije, Jeruzalemske patrijaršije, Srpske pravoslavne crkve, Rumunjske pravoslavne crkve, Ciparske pravoslavne crkve, Grčke pravoslavne crkve, Poljske pravoslavne crkve, Albanske pravoslavne crkve, Pravoslavne crkve čeških zemalja i Slovačke. Na velikom skupu nisu nazočili predstavnici Antiohijske patrijaršije, Bugarske pravoslavne crkve, Gruzijske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve.
Antiohija je odbila svoj dolazak zbog sukoba s Jeruzalemskom patrijaršijom. Na samom početku lipnja Sveti Sinod Bugarske pravoslavne crkve se povukao iz Sveslavenskog vijeća jer smatra da su autokefalne pravoslavne crkve ukazale službeno na nesuglasice oko nekih tekstova koji su prihvaćeni prije samog sabora. Gruzijci su se jednostavno povukli, dok je sastanak Svetog Sinoda Ruske pravoslavne crkve održao još u travnju preliminarne razgovore oko sastava delegacije, ali sredinom lipnja su odbacili mogućnost da će Sinod doći na Kretu.
Prilikom dolaska na Kretu ekumenski patrijarh Bartolomej izrazio je zadovoljstvo povijesnom misijom, a za crkve koje nisu došle Bartolomej kaže da će sve odluke biti obvezujuće i za njih. Osim odluka koje se tiču već spomenutih pitanja, u konačnom dokumentu se izražava osobita zabrinutost za kršćane na Bliskom istoku. Patrijarsi su osudili vojno nasilje, progone, ubojstva članova vjerskih manjina, prisilna preobraćenja, mučenja, smaknuća i krijumčarenje izbjeglica.
Bartolomej nosi simboličnu titulu ekumenskog patrijarha, koji pokušava ujediniti denominaciju razdvojenu zemljovidom, jezikom, običajima i poviješću. Unatoč velikom broju prisutnih crkava na Kreti, nedostatak Ruske pravoslavne crkve je očit. Ova crkva tvori dvije trećine svih pravoslavnih vjernika na svijetu. Među utjecajnima je i Srpska pravoslavna crkva koja je također prvo najavila da neće doći na Svepravoslavni sabor, ali je tu odluku u zadnji tren povukla.
Sukob oko unaprijed pripremljenih dokumenata je samo znak dubljih napetosti unutar pravoslavlja. Tradicionalne snage u tim crkvama opiru se promjenama, unatoč zahtjevima da se pravoslavlje napokon prilagodi modernom svijetu. Uz to, uspon Ruske pravoslavne crkve u bogatstvu i moći u vrijeme Putinove Rusije tvori od ove crkve utjecajnu silu u međunarodnim vjerskim odnosima, a vodi i napetosti u vodstvu između Moskovske patrijaršije i ekumenske patrijaršije u Istanbulu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
