Ruski ministar obrane, Sergej Šojgu, rekao je kako je Rusija predložila SAD-u da udruže snage po pitanju borbe protiv ISIL-a i drugih terorista u Siriji, odnosno da ruski i američki vojni zrakoplovi krenu u zajedničke misije na prostoru Sirije.
"Takav potez bi ubrzao mirovno rješenje u Siriji. Dakako, te mjere su dogovorene sa sirijskim vlastima. Jučer smo počeli pregovarati o ovim mjerama s našim kolegama, u Amanu i Ženevi", rekao je Šojgu, referirajući se na aktualne sirijske mirovne pregovore koji se održavaju u glavnom gradu Jordana i u Švicarskoj.
"Predlažemo SAD-u da, od 25. svibnja, ruske i američke zračne snage krenu u zajedničko planiranje i izvođenje zračnih napada protiv Al-Nusra Fronta, koji ne poštuju primirje, kao i protiv konvoja koji s oružjem prelaze sirijsko-tursku granicu", istaknuo je Šojgu.
Koje li teške pozicije za Washington! Ako odbiju ispasti će da baš i nisu zainteresirani za što bržu eliminaciju terorizma u Siriji - jer zajedno s ruskim snagama bi operacija "čišćenja" bila svakako još brža i učinkovitija. S druge strane, ako pristanu, to onda znači da daju i legitimitet aktualnim sirijskim vlastima (koje su, tvrdi Šojgu, pristale na takav plan).
Što će Washington odlučiti? Odluka je vrlo teška i izgledati će otprilike ovako - ako je politički sve u vrhu američke vlasti danas ustrojeno na način kako je to bilo još jučer, onda će ovu ponudu, uz nekakvo prigodno objašnjenje, odbiti. No, ako se nešto suštinski promijenilo u samom američkom vrhu, možda kroz nekoliko dana zaista vidimo povijesni presedan, zajedničke američko-ruske akcije u Siriji.
Prihvaćanje ove ponude imalo bi izuzetno velike reperkusije na brojne situacije - na gotovo sve zapravo. Predstavljalo bi to veliki strateški zaokret SAD-a od svojih dosadašnjih bliskoistočnih saveznika - Turske i Saudijske Arabije - koji iz dan u dan povećavaju pritisak na Washington tražeći dopuštenje za ulazak njihovih vojski u Siriju.
Amerika će morati odlučiti - želi li dozvoliti sve moćnijem Erdoganu i oportunističkom dvoru u Rijadu da dovedu cijeli Bliski istok u situaciju koja bi možda već i prvog dana ulaska stranih trupa u Siriju buknula u opći rat? Ili će, još jednom, iskoristiti od Rusije dobačenu ponudu i spasiti se od kaosa za kojim Obama, na odlasku, zasigurno ne žudi.
Sjećamo se što se desilo u kolovozu 2013. Od SAD-a se očekivalo da krene u još jednu vojnu invaziju na stranu zemlju. Tvrdilo se kako je "Assad prešao crvenu liniju" te kako je sirijska vojska upotrijebila kemijsko oružje protiv civila istočno od Damaska (kasnije su poprilično bitni izvori potvrdili kako su kemijski napad izveli militanti i to s potporom određenih elemenata iz Turske). Pred Obamu je tada stavljen cijeli novi ratni scenarij i od njega se čekalo samo da potpiše novu agresiju.
Činjeni...
"Takav potez bi ubrzao mirovno rješenje u Siriji. Dakako, te mjere su dogovorene sa sirijskim vlastima. Jučer smo počeli pregovarati o ovim mjerama s našim kolegama, u Amanu i Ženevi", rekao je Šojgu, referirajući se na aktualne sirijske mirovne pregovore koji se održavaju u glavnom gradu Jordana i u Švicarskoj.
"Predlažemo SAD-u da, od 25. svibnja, ruske i američke zračne snage krenu u zajedničko planiranje i izvođenje zračnih napada protiv Al-Nusra Fronta, koji ne poštuju primirje, kao i protiv konvoja koji s oružjem prelaze sirijsko-tursku granicu", istaknuo je Šojgu.
Koje li teške pozicije za Washington! Ako odbiju ispasti će da baš i nisu zainteresirani za što bržu eliminaciju terorizma u Siriji - jer zajedno s ruskim snagama bi operacija "čišćenja" bila svakako još brža i učinkovitija. S druge strane, ako pristanu, to onda znači da daju i legitimitet aktualnim sirijskim vlastima (koje su, tvrdi Šojgu, pristale na takav plan).
Što će Washington odlučiti? Odluka je vrlo teška i izgledati će otprilike ovako - ako je politički sve u vrhu američke vlasti danas ustrojeno na način kako je to bilo još jučer, onda će ovu ponudu, uz nekakvo prigodno objašnjenje, odbiti. No, ako se nešto suštinski promijenilo u samom američkom vrhu, možda kroz nekoliko dana zaista vidimo povijesni presedan, zajedničke američko-ruske akcije u Siriji.
Prihvaćanje ove ponude imalo bi izuzetno velike reperkusije na brojne situacije - na gotovo sve zapravo. Predstavljalo bi to veliki strateški zaokret SAD-a od svojih dosadašnjih bliskoistočnih saveznika - Turske i Saudijske Arabije - koji iz dan u dan povećavaju pritisak na Washington tražeći dopuštenje za ulazak njihovih vojski u Siriju.
Amerika će morati odlučiti - želi li dozvoliti sve moćnijem Erdoganu i oportunističkom dvoru u Rijadu da dovedu cijeli Bliski istok u situaciju koja bi možda već i prvog dana ulaska stranih trupa u Siriju buknula u opći rat? Ili će, još jednom, iskoristiti od Rusije dobačenu ponudu i spasiti se od kaosa za kojim Obama, na odlasku, zasigurno ne žudi.
Sjećamo se što se desilo u kolovozu 2013. Od SAD-a se očekivalo da krene u još jednu vojnu invaziju na stranu zemlju. Tvrdilo se kako je "Assad prešao crvenu liniju" te kako je sirijska vojska upotrijebila kemijsko oružje protiv civila istočno od Damaska (kasnije su poprilično bitni izvori potvrdili kako su kemijski napad izveli militanti i to s potporom određenih elemenata iz Turske). Pred Obamu je tada stavljen cijeli novi ratni scenarij i od njega se čekalo samo da potpiše novu agresiju.
Činjeni...
