Ruski ministar obrane, Sergej Šojgu, rekao je kako je Rusija predložila SAD-u da udruže snage po pitanju borbe protiv ISIL-a i drugih terorista u Siriji, odnosno da ruski i američki vojni zrakoplovi krenu u zajedničke misije na prostoru Sirije.
"Takav potez bi ubrzao mirovno rješenje u Siriji. Dakako, te mjere su dogovorene sa sirijskim vlastima. Jučer smo počeli pregovarati o ovim mjerama s našim kolegama, u Amanu i Ženevi", rekao je Šojgu, referirajući se na aktualne sirijske mirovne pregovore koji se održavaju u glavnom gradu Jordana i u Švicarskoj.
"Predlažemo SAD-u da, od 25. svibnja, ruske i američke zračne snage krenu u zajedničko planiranje i izvođenje zračnih napada protiv Al-Nusra Fronta, koji ne poštuju primirje, kao i protiv konvoja koji s oružjem prelaze sirijsko-tursku granicu", istaknuo je Šojgu.
Koje li teške pozicije za Washington! Ako odbiju ispasti će da baš i nisu zainteresirani za što bržu eliminaciju terorizma u Siriji - jer zajedno s ruskim snagama bi operacija "čišćenja" bila svakako još brža i učinkovitija. S druge strane, ako pristanu, to onda znači da daju i legitimitet aktualnim sirijskim vlastima (koje su, tvrdi Šojgu, pristale na takav plan).
Što će Washington odlučiti? Odluka je vrlo teška i izgledati će otprilike ovako - ako je politički sve u vrhu američke vlasti danas ustrojeno na način kako je to bilo još jučer, onda će ovu ponudu, uz nekakvo prigodno objašnjenje, odbiti. No, ako se nešto suštinski promijenilo u samom američkom vrhu, možda kroz nekoliko dana zaista vidimo povijesni presedan, zajedničke američko-ruske akcije u Siriji.
Prihvaćanje ove ponude imalo bi izuzetno velike reperkusije na brojne situacije - na gotovo sve zapravo. Predstavljalo bi to veliki strateški zaokret SAD-a od svojih dosadašnjih bliskoistočnih saveznika - Turske i Saudijske Arabije - koji iz dan u dan povećavaju pritisak na Washington tražeći dopuštenje za ulazak njihovih vojski u Siriju.
Amerika će morati odlučiti - želi li dozvoliti sve moćnijem Erdoganu i oportunističkom dvoru u Rijadu da dovedu cijeli Bliski istok u situaciju koja bi možda već i prvog dana ulaska stranih trupa u Siriju buknula u opći rat? Ili će, još jednom, iskoristiti od Rusije dobačenu ponudu i spasiti se od kaosa za kojim Obama, na odlasku, zasigurno ne žudi.
Sjećamo se što se desilo u kolovozu 2013. Od SAD-a se očekivalo da krene u još jednu vojnu invaziju na stranu zemlju. Tvrdilo se kako je "Assad prešao crvenu liniju" te kako je sirijska vojska upotrijebila kemijsko oružje protiv civila istočno od Damaska (kasnije su poprilično bitni izvori potvrdili kako su kemijski napad izveli militanti i to s potporom određenih elemenata iz Turske). Pred Obamu je tada stavljen cijeli novi ratni scenarij i od njega se čekalo samo da potpiše novu agresiju.
Činjenica da Obama tada to nije učinio ishitreno već je tražio odobrenje Kongresa, pokazala je odmah da on nema volje za takvu, potencijalno katastrofalnu, akciju. Kroz godinu ili dvije ćemo o ovim stvarima naširoko, ako mu se dozvoli, čitati u Obaminim memoarima, no jedna stvar je tada bila ključna - kada se SAD više ni nije mogao izvući od buke ratnih bubnjeva (mediji su velikom žestinom jastrebovski navijali za rat, kao nikada do tada) u pomoć je stigla Rusija sa svojom ponudom.
Naime, Rusija je ponudila da se uništi svo sirijsko kemijsko oružje, uz američki nadzor, dakako. Obama i Kerry tada su odmah prihvatili ovu ponudu i učinjeno je upravo to. Sirijski kemijski arsenal je uništen, a katastrofa je izbjegnuta.
Nikada se neće američki anti-sirijski saveznici oporaviti od toga. Imali su američke vojnike već gotovo na granici Sirije i onda im je sve propalo. Obami će ovo jako zamjeriti elite iz Ankare, Rijada, Dohe, ali i Pariza.
No, isti nisu pretjerano glasno kritizirali vjerujući da će Obama ipak ispraviti ovu veliku "pogrešku", odnosno da će u konačnici ipak poslati svoje (ili odobrenjem tuđe) snage na Damask kako bi se Assada lišilo funkcije - a ako nas agresija na Libiju ičem uči - vjerojatno i života.
Negdje tijekom protekle 3 godine broj najžešćih anti-sirijskih sila se smanjio. Ne spominju se više često Doha i Pariz (krvavi masakr prošle godine pokazao je da se na Bliskom istoku igraju s vatrom koja ima tendenciju širenja na Europu), ali zato su Turska i Saudijska Arabija postale najizraženiji protivnici vlasti u Damasku.
Obje zemlje su u zadnjih tjedan dana najavile kako će uskoro poslati svoje snage u Siriju ukoliko im "netko ne pomogne". Drugim riječima, ako SAD nešto ne učini, ovi su spremni to učiniti sami.
Dakako, ako turska vojska uđe u Siriju, može se lako sukobiti s ruskom jer ove dvije zemlje su već gotovo u polu-ratnom stanju nakon turskog rušenja ruskog vojnog zrakoplova prošle godine. To znači da je u Siriji moguć i onaj najgori scenarij - sudar NATO-a i Rusije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
