Grčki međunarodni kreditori (Trojka) odlučili su znatno pojačati pritisak na Atenu - naime, MMF pregovarači jučer su iznenadno odustali od daljnjih pregovora, napustili Bruxelles te se vratili u Washington. Glasnogovornik MMF-a, Gerry Rice, poručuje kako pregovori nisu bili "niti blizu dogovora" te kako ostaju velike razlike u stajalištima.
Podsjetimo, Grčka mora do kraja ovog mjeseca MMF-u vratiti 1,5 milijardi eura. Grčka taj novac, dakako, nema, što znači da će bankrotirati - osim ako se ne postigne "dogovor". Taj dogovor bi obuhvaćao neku vrstu odgode plaćanja rate kredita u zamjenu za grčke reforme, odnosno mjere štednje. Tim mjerama bi Trojka bila sigurnija da će Grčka vraćati dugove, no to bi značilo još gori životni standard za grčke stanovnike.
SYRIZA, na čelu s Alexisom Tsiprasom, se obvezala pred narodom da neće uvoditi nove mjere štednje. No, MMF sada zapravo Tsiprasu poručuje da više ne žele odugovlačiti već traže samo jedno - mjere štednje. Situacija izgleda poprilično bezizlazno, odnosno jedna strana će morati popustiti, ukoliko se želi izbjeći grčki bankrot.
Ako se grčki bankrot ipak desi to će imati velike posljedice na cijelu Europu. Naime, grčki bankrot gotovo sigurno bi značio i izlazak Grčke iz eurozone, zajedničke valutne zone Europske Unije (u kojoj nisu sve članice, ali većina jest). Zašto se EU lideri toga pribojavaju? Zato jer bi to vrlo lako mogao biti i kraj same eurozone. Ukoliko Grčka izađe mogle bi početi izlaziti i druge zemlje, odnosno mogao bi se desiti tzv. "domino efekt" o kojem se već priča godinama.
Što SYRIZA želi? Tvrde kako imaju svoje prioritete, a isplata državnih plaća i mirovina je glavni prioritet. Drugim riječima, dok SYRIZA bude stavljala grčki narod na prvo mjesto, zbog čega joj je grčki narod i dao povjerenje, neće imati novca za vraćanje svojih dugova.
No, tu postoji još jedna bitna stvar. Naime, krediti koje je podigla prethodna Vlada, tzv. "paket spašavanja", nisu u potpunosti dostavljeni Ateni. Kao kakvom djetetu u koje se nema previše povjerenja, Grčkoj se novac iz tog paketa dostavlja u tranšama. Zašto? Da bi se Grčku natjeralo da provede reforme. Kakve reforme? Tipične neo-liberalne reforme koje uključuju potpuno uništenje javnog sektora, reforme koje gotovo cijeli grčki narod pretvaraju u roblje koje bi svoje živote trošilo na vraćanje kredita, odnosno bogaćanje kreditora i lokalne vladajuće elite koja je pristala na takav izdajnički potez.
Koliko je još ostalo novca u tom kreditu koji se Grčkoj isplaćuje u tranšama? Poprilično, 240 milijardi eura. SYRIZA sada samo traži da im se da još jedan dio tog novca, kako bi mogli vratiti ratu koja stiže na naplatu 30. lipnja. Da, traže novac od MMF-a da bi vratili novac MMF-u, no tu nema ništa čudno, to je kao da dižete jedan kredit da biste vratili drugi. To je zakopavanje još dublje, jasno, no SYRIZA misli da ima plan, misle da zaista mogu pokrenuti grčku ekonomiju i da će jednog dana uredno vratiti sva svoja dugovanja.
Zašto im onda MMF jednostavno ne dopusti da to učine? Zato jer je MMF ipak prije svega neo-liberalna institucija koja nema nikakvog povjerenje u SYRIZA-ine ljevičarske ideje. MMF su ekonomski fundamentalisti koji ne vjeruju da svijet može funkcionirati po bilo kakvim drugim principima osim neo-liberalnom.
Javni sektor, snažna država koja bi regulirala otvoreno tržište (kapitaliste), sve su to neprijatelji neo-liberalne ekonomske doktrine, ne samo nešto što smeta, već nešto što valja uništiti. MMF, zajedno s Europskom Komisijom i Europskom Centralnom Bankom (tzv. Trojka), želi transformaciju Grčke u zemlju koja će im vječno biti dužna, a ne u zemlju koja bi se pokrenula, vratila dugovanja i bila slobodna.
No, SYRIZA je autentična opozicija ovakvim idejama. Jedan od visokih dužnosnika SYRIZA-e rekao je u travnju ove godine: "Mi smo ljevičarska Vlada - ako budemo morali birati između bankrota pred MMF-om ili bankrota pred vlastitom narodom, jasno je što ćemo izabrati".
Ovo je već zaoštrena retorika, nešto direktnije i konkretnije od izjave grčkog ministra financija u veljači ove godine kada je rekao: "Istisnuti ćemo krv iz kamena da bismo podmirili svoje obveze".
Ako se desi grčki bankrot, bio bi to presedan u razvijenom svijetu. Što će se desiti 1.7. ukoliko Atena ne isplati 1,5 milijardi eura MMF-u? Vjerojatno bankrot neće biti proglašen isti dan, pokrenuti će se tehnička procedura koja bi mogla potrajati oko 30 dana. Drugim riječima, u tom periodu iščekivanja službenog proglašenja bankrota Grčka možda ipak skupi novac. Mnogi utjecajni akteri nasmrt su preplašeni da će se nešto desiti "svetoj" EU monetarnoj uniji, pa ne bi čudilo ni da iz svojih džepova daju novac Ateni.
Koliko god u Bruxellesu, Berlinu i drugdje tvrdili da su "spremni" za grčki izlazak iz eurozone, nisu niti će biti. Grčki izlazak iz eurozone je kraj "čistoće" jedne ideologije, a kao i svaka druga ideologija postojati će dok se javno ne počne klimati. Opstanak eurozone ovisi o ostanku Grčke, ne zato što eurozona ne bi mogla bez nje, naravno da bi, već zbog prostog ljudskog faktora, činjenice da investitori, financijeri i druga kapitalistička elita nema baš mirne živce. Panika koja bi nastala može potpuno uništiti eurozonu jer ista panika naglo bi ojačala.
Možda je MMF spreman čekati na Grčku i nakon 30. lipnja, ali MMF nije jedini grčki kreditor - tu je i ostatak Trojke koji čeka svoj novac natrag. Grčka mora u srpnju i kolovozu Europskoj Centralnoj Banci isplatiti dodatnih 6,6 milijardi eura.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
