U jučerašnjem osvrtu fokusirali smo se primarno na povijesne okolnosti koje su dovele do sukoba oko Gorskog Karabaha, prostora s većinski armenskim stanovništvom koji se nalazi unutar teriotorija Azerbajdžana, ali je de-facto pod kontrolom Armenije (Armenci su na referendumu proglasili i neovisnu Republiku Gorski Karabah koja nema međunarodno priznanje). Danas ćemo se pobliže osvrnuti na aktualnosti i detalje sukoba koji traje i eskalira od nedjelje.
Kako smo i spomenuli u jučerašnjem tekstu (vidi: Gorski Karabah od Staljinove izdaje do aktualne eskalacije), u ratu početkom 90-ih, nakon raspada SSSR-a, armenske snage preuzele su kontrolu nad Gorskim Karabahom. Dakle, najjednostavniji rezime tog rata je - Azerbajdžan je izgubio, Armenija je pobijedila.
Sam rat je od strane vanjskog svijeta uvelike zaboravljen, a na ovim prostorima malo tko ga pamti pošto se u isto vrijeme socijalistička Jugoslavija također raspadala u krvi (po donekle sličnom uzorku - baš kao i u Jugoslaviji mir je i na Kavkazu egzistirao dok je postojala snažna jedinstvena država, u tamošnjem slučaju SSSR, koja nije stavljala naglasak na religiju i nacionalno-etničke pripadnosti). Ostatak svijeta također je pomnije pratio sukobe na prostoru bivše Jugoslavije nego rat na Kavkazu iako je to također bio vrlo brutalan rat. Sve skupa život je izgubilo oko 20,000 ljudi, a raseljeno ih je preko milijun i to putem etničkog čišćenja. Naime, za vrijeme SSSR-a bilo je sasvim uobičajeno da Armenci žive na prostoru Azerbajdžana, a Azeri na prostoru Armenije. Dakako, sve to se mijenja već pred raspad SSSR-a kada se ljudi počinju povlačiti u svoje nacionalne granice, a po izbijanju rata (koji je trajao od raspada SSSR-a početkom 90-ih pa do mirovnog sporazuma 1994. godine) dolazi do masovnog odlaska i protjerivanja stanovništva, a zabilježeni su i brojni ratni zločini i pogromi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.