Početak devedesetih je označio kraj polarizacije između Zapadnog i Istočnog Bloka te je na međunarodnoj sceni počeo djelovati veći broj aktera. Sjedinjenim Američkim Državama su se pridružile nove sile; Kina, Rusija, Indija, Europska unija itd.
Gledano iz perspektive vanjske politike, svaka zemlja utječe na međunarodne odnose oslanjajući se na niz instrumenata: vojnu silu, ekonomski utjecaj, investicije i stranu pomoć, diplomaciju i takozvanu meku moć - ostvarivanje ciljeva putem suradnje s drugim zemljama i nudeći privlačnost temeljenu na određenim vrijednostima, političkoj kulturi, ekonomskoj snazi itd.
U međunarodnim odnosima države mogu imati različit status koji reflektira njihov utjecaj.
Supersila SAD i Sovjetski Savez su tradicionalno bili viđeni kao dvije oprečne supersile. Naime, taj status je tradicionalno rezerviran za silu koja dominira međunarodnom politikom i u stanju je zaštititi svoje interese kombinirajući pritom gore spomenute instrumente. Po nekim stručnjacima SAD je nakon raspada Sovjetskog Saveza ostao jedina supersila, ali je s vremenom izgubio taj status. Među razlozima se navode jačanje drugih sila koji su do jedne mjere zauzdali utjecaj SAD-a: jačanje kineske ekonomije, ekonomska snaga Europske unije i euro valute, veća aktivnost Rusije u međunarodnoj politici, kompleksna situacija na Bliskom Istoku itd. No čak i ako se prihvati da SAD više nije supersila, radi se nesumnjivo o najmoćnijoj globalnoj sili.
Globalna sila Globalna sila koristi iste instrumente vanjske politike kao i supersila, ali s manjim dosegom. U stanju je utjecati na globalne događaje i njene odluke imaju određenu težinu, no nije u stanju sama nametati svoju volju jer je njezin utjecaj zauzdan djelovanjem drugih globalnih sila. Izuzevši SAD, u globalne sile po mišljenju većine stručnjaka spadaju Rusija i Kina i u manjoj mjeri Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako ove dvije europske zemlje nisu u stanju same suprotstaviti se ekonomski na primjer Kini ili SAD-u, dio su Vijeća Sigurnosti UN-a te imaju pravo na veto u svim važnim odlukama, dio su Europske unije i njene ekonomske moći, te samostalno sudjeluju u mnogim vojnim misijama: Irak, Afganistan, Mali, Čad.
Regionalna sila Regionalna sila koristi instrumente vanjske politike da bi utjecala uglavnom na zemlje u svome susjedstvu. Nakon raspada Sovjetskog Saveza Rusiju se često percipiralo kao regionalnu silu koja je u stanju utjecati samo na zemlje u regiji poput Ukrajine, Bjelorusije, zemlje Kavkaza, Bliskog Istoka itd. No s druge strane, Rusija se ekonomski i politički stabilizirala nakon raspada SSSR-a, ima pravo veta u Vijeću Sigurnosti, aktivno se uključila u situaciju u Ukrajini i Siriji, sukobila se sa SAD-om i Europskom unijom, koristi energetske resurse kao jedno od sredstva pregovaranja te...
Gledano iz perspektive vanjske politike, svaka zemlja utječe na međunarodne odnose oslanjajući se na niz instrumenata: vojnu silu, ekonomski utjecaj, investicije i stranu pomoć, diplomaciju i takozvanu meku moć - ostvarivanje ciljeva putem suradnje s drugim zemljama i nudeći privlačnost temeljenu na određenim vrijednostima, političkoj kulturi, ekonomskoj snazi itd.
U međunarodnim odnosima države mogu imati različit status koji reflektira njihov utjecaj.
Supersila SAD i Sovjetski Savez su tradicionalno bili viđeni kao dvije oprečne supersile. Naime, taj status je tradicionalno rezerviran za silu koja dominira međunarodnom politikom i u stanju je zaštititi svoje interese kombinirajući pritom gore spomenute instrumente. Po nekim stručnjacima SAD je nakon raspada Sovjetskog Saveza ostao jedina supersila, ali je s vremenom izgubio taj status. Među razlozima se navode jačanje drugih sila koji su do jedne mjere zauzdali utjecaj SAD-a: jačanje kineske ekonomije, ekonomska snaga Europske unije i euro valute, veća aktivnost Rusije u međunarodnoj politici, kompleksna situacija na Bliskom Istoku itd. No čak i ako se prihvati da SAD više nije supersila, radi se nesumnjivo o najmoćnijoj globalnoj sili.
Globalna sila Globalna sila koristi iste instrumente vanjske politike kao i supersila, ali s manjim dosegom. U stanju je utjecati na globalne događaje i njene odluke imaju određenu težinu, no nije u stanju sama nametati svoju volju jer je njezin utjecaj zauzdan djelovanjem drugih globalnih sila. Izuzevši SAD, u globalne sile po mišljenju većine stručnjaka spadaju Rusija i Kina i u manjoj mjeri Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako ove dvije europske zemlje nisu u stanju same suprotstaviti se ekonomski na primjer Kini ili SAD-u, dio su Vijeća Sigurnosti UN-a te imaju pravo na veto u svim važnim odlukama, dio su Europske unije i njene ekonomske moći, te samostalno sudjeluju u mnogim vojnim misijama: Irak, Afganistan, Mali, Čad.
Regionalna sila Regionalna sila koristi instrumente vanjske politike da bi utjecala uglavnom na zemlje u svome susjedstvu. Nakon raspada Sovjetskog Saveza Rusiju se često percipiralo kao regionalnu silu koja je u stanju utjecati samo na zemlje u regiji poput Ukrajine, Bjelorusije, zemlje Kavkaza, Bliskog Istoka itd. No s druge strane, Rusija se ekonomski i politički stabilizirala nakon raspada SSSR-a, ima pravo veta u Vijeću Sigurnosti, aktivno se uključila u situaciju u Ukrajini i Siriji, sukobila se sa SAD-om i Europskom unijom, koristi energetske resurse kao jedno od sredstva pregovaranja te...
