Nedavne pobjede libanonske vojske u borbama protiv Daeša na sirijskoj granici dokazuju sve veće sposobnosti libanonske vojske, ali Hezbolah i dalje ima glavnu ulogu u libanonskoj sigurnosti unatoč rivalstvu između dvije strane, koje dodatno podupiru Sjedinjene Države i Iran. Libanon je održao komemoraciju početkom rujna za sve koji su pali u borbi protiv Daeša, ali zemlju također tresu rasprave u političkim i medijskim krugovima o posljedicama uspješne vojne operacije za Hezbolah i libanonsku vojsku. Legitimnost Hezbolahovog sudjelovanja u ratu u Siriji izgrađena je na retorici zaštite Libanona od takfirističkih skupina, što je donijelo pokretu i njegovim borbenim sastavima veliku popularnost čak i među onim dijelovima libanonskoga društva koje je tradicionalno neprijateljski nastrojeno spram Hezbolaha.
Sredinom kolovoza libanonska vojska je pokrenula operaciju Fadžr al-Džorud u okolici sela al-Ka i Ras Baalbek blizu sirijske granice. Ova operacija je pokazala visoku sposobnost ofenzivnoga napada libanonske vojske, bez presedana u modernoj povijesti. Zapravo, mnogi vojni analitičari smatraju kako vojska nije bila toliko učinkovita i profesionalna još od 1943. Istovremeno je Hezbolah naglo pao u očima javnosti, jer se više ne smatra neophodnom nacionalnom vojnom zaštitom. Operacija je trajala nešto manje od dva tjedna i u njoj je ubijeno više od 150 terorista. Završila je dogovorom Hezbolaha i Daeša za evakuacijom ostatka boraca zatočenih u malom području koje su prethodno kontrolirali.
Nije libanonska vojska tako loša kako se može činiti. Otkako je završio libanonski građanski rat 1990., libanonska vojska je izvršila nekoliko uspješnih vojnih operacija, ponajviše protiv raznih salafističkih skupina koje su nastojale iskoristiti ranjivost i podijeljenost libanonskoga društva. No, posljednja pobjeda ima osobite dimenzije. Identitet neprijatelja, kojega prati najzloglasnije ime nakon al-Kaide, kao i brzina i učinkovitost operacije, osobitosti su ovoga pothvata u kojemu je poginulo samo sedam libanonskih vojnika. To su osobine najmoćnijih vojski u regiji. Sjedinjene Države su opskrbile libanonsku vojsku s AGM-114 Hellfire projektilima i M141 uništavateljima bunkera, čiji jedan pucanj može uništiti utvrđene strukture. Libanonska vojska nikada nije imala tako moćno i moderno naoružanje kao danas. Međutim, dio libanonskoga društva ukazuje da pobjeda vojske ne bi bila moguća bez potpore Hezbolaha.
Uključenje stranke i pokreta u Siriji od 2013. i niz pobjeda oslabili su Daeš i stvorili dobro okruženje za uspjeh vojne operacije. Pobornici Hezbolaha smatraju da se u njoj i nije dogodio neki poseban sukob, jer su teroristi već bili praktično uništeni, a Hezbolah i sirijska vojska su slične borbe vodili na drugoj strani granice, oko Kalamuna. Hezbolaha više...
Sredinom kolovoza libanonska vojska je pokrenula operaciju Fadžr al-Džorud u okolici sela al-Ka i Ras Baalbek blizu sirijske granice. Ova operacija je pokazala visoku sposobnost ofenzivnoga napada libanonske vojske, bez presedana u modernoj povijesti. Zapravo, mnogi vojni analitičari smatraju kako vojska nije bila toliko učinkovita i profesionalna još od 1943. Istovremeno je Hezbolah naglo pao u očima javnosti, jer se više ne smatra neophodnom nacionalnom vojnom zaštitom. Operacija je trajala nešto manje od dva tjedna i u njoj je ubijeno više od 150 terorista. Završila je dogovorom Hezbolaha i Daeša za evakuacijom ostatka boraca zatočenih u malom području koje su prethodno kontrolirali.
Nije libanonska vojska tako loša kako se može činiti. Otkako je završio libanonski građanski rat 1990., libanonska vojska je izvršila nekoliko uspješnih vojnih operacija, ponajviše protiv raznih salafističkih skupina koje su nastojale iskoristiti ranjivost i podijeljenost libanonskoga društva. No, posljednja pobjeda ima osobite dimenzije. Identitet neprijatelja, kojega prati najzloglasnije ime nakon al-Kaide, kao i brzina i učinkovitost operacije, osobitosti su ovoga pothvata u kojemu je poginulo samo sedam libanonskih vojnika. To su osobine najmoćnijih vojski u regiji. Sjedinjene Države su opskrbile libanonsku vojsku s AGM-114 Hellfire projektilima i M141 uništavateljima bunkera, čiji jedan pucanj može uništiti utvrđene strukture. Libanonska vojska nikada nije imala tako moćno i moderno naoružanje kao danas. Međutim, dio libanonskoga društva ukazuje da pobjeda vojske ne bi bila moguća bez potpore Hezbolaha.
Uključenje stranke i pokreta u Siriji od 2013. i niz pobjeda oslabili su Daeš i stvorili dobro okruženje za uspjeh vojne operacije. Pobornici Hezbolaha smatraju da se u njoj i nije dogodio neki poseban sukob, jer su teroristi već bili praktično uništeni, a Hezbolah i sirijska vojska su slične borbe vodili na drugoj strani granice, oko Kalamuna. Hezbolaha više...
