Analiza - konflikt od 24 sata mijenja Kavkaz trajno: Što se dogodilo na Gorskom Karabahu? Ruska gorka lekcija Erevanu, širenje Azerbajdžana, ali novi rat je možda već iza ugla

Ako ratova već mora biti onda bi bilo dobro da su svi kao aktualni na Kavkazu - jer isti je, ako se nešto ne promijeni, okončan u manje od 24 sata. Bez obzira je li ovo bio rat, ili samo sukob, kao i uvijek vrijeme je da se kaže nešto o pobjednicima i gubitnicima.

Iz Azerbajdžana su tijekom današnjeg dana poručili kako zaustavljaju napad na armensku enklavu nakon što su tamošnje etničke armenske vlasti objavile predaju i prihvaćanje azerskih zahtjeva. Taj ishod mogao bi spriječiti izbijanje puno većeg rata, no već i ovaj 24-satni sukob imati će brojne posljedice.

Prije nego krenemo dalje bitno je kratko se podsjetiti kronologije ovog sukoba koji zapravo traje već desetljećima. Armenija i Azerbajdžan izašli su iz Sovjetskog Saveza s nesređenim pitanjem teritorijalne kontrole nad regijom Gorski Karabah, koju oba naroda smatraju svojom "pradomovinom". U to vrijeme Armenija je bila snažnija i u ratu koji je izbio neposredno nakon raspada SSSR-a preuzeli su kontrolu nad Karabahom.

Regija nikad nije službeno ukomponirana u sastav Armenije, ali je Armenija de-facto imala kontrolu nad regijom kroz Erevanu lojalne lokalne armenske etničke vlasti.

Ako bismo baš trebali davati neku usporedbu moglo bi se ovo usporediti s recimo Južnom Osetijom, gruzijskom pokrajinom koja se još od 2008. nalazi pod kontrolom pro-ruskih snaga, zapravo etničkih ruskih snaga. I iako Južna Osetija nije sastavni dio Rusije već ona samu sebe vodi kao neovisna država, tek mali broj stranih zemalja priznaje je kao takvu. Velika većina svijeta i dalje smatra da je Južna Osetija sastavni dio Gruzije (iako Tbilisi već 15 godina tamo nema kontrolu, kao ni nad drugom otetom provincijom, Abhazijom).

Tako je slično i na Gorskom Karabahu 90-ih, nakon armenske pobjede u ratu protiv Azerbajdžana, proglašena nova neovisna država Gorski Karabah ili po lokalnom nazivu - Republika Artsakh.

Zanimljivo je da su Artsakh priznale tek tri zemlje i to sve tri nepriznate! Dvije smo već spomenuli - Južna Osetija, Abhazija, a treća je (također pod de-facto ruskim utjecajem) Pridnjestrovlje (regija u Moldaviji koja se početkom 90-ih odcijepila).

Sve ove godine Gorski Karabah se međunarodno pak tretirao kao sastavni dio Azerbajdžana. Znači li to Azerbajdžan zapravo legitimno ima pravo i silom preuzeti taj teritorij? To je sad već vrlo siva zona... Jasno je da se ovakvo što moglo dogoditi samo uz odobrenje i podršku nekih većih sila, a Azerbajdžan je tu podršku pronašao (i uvijek imao) u Turskoj.

Sama činjenica da se Gorski Karabah de jure smatrao dijelom Azerbajdžana u praktičnom smislu ne znači previše. Po toj osnovi bi i Kina danas mogla pokrenuti vojnu invaziju na Tajvan jer činjenica je da skoro cijeli svijet de jure smatra Tajvan sastavnim djelom Kine (tzv. "politika jedne Kine").

Na prostoru Gorski Karabah su živjeli i žive Armenci, njih oko 120.000. Što će sad biti s njima? Hoće li se već sutra morati seliti za Armeniju? Nije isključeno.

Mir je postignut uz rusko posredništvo. Azerbajdžanu je bilo bitno da lokalne armenske snage pristanu na razoružanje. Sad su to i dobili. Ali jasno je da neće stati na tome. Baku jednostavno ne može u praktičnom smislu asimilirati Gorski Karabah dok je on nastanjen Armencima (koji će se jako teško miriti s time da su od sad pod kontrolom Azerbajdžana). U tom pogledu Erevan je vjerojatno u pravu kad ističe da se sprema etničko čišćenje protiv armenskog stanovništva Gorskog Karabaha.

Ali tko će ih saslušati i tko će im pomoći? Vjerojatno nitko. Ovo je tursko-azerska priča sad, a Erdogan tvrdi da je riječ o "jednom narodu, dvije države", do te mjere naglašava bliskost Turske i Azerbajdžana. To pak znači da bi se etnički Armenci mogli tretirati kao i Kurdi koje Turska progoni od kud god želi, a svijet to samo mirno gleda jer im se prestroge osude Turske nikako ne uklapaju u geopolitičku priču.

Ovo je svakako eksplozivni dio svijeta - Kavkaz, Bliski istok, početak Azije... A Zapad tu ima ogromnu NATO članicu i jednostavno neće htjeti to ugroziti. To znači da će Turska smjeti i dalje raditi što hoće, a ovaj udar na Armence dolazi im kao već dio tradicionalne anti-armenske politike.

Armensko vodstvo je pak, kako se čini, skupo koštala svađa s Rusijom jer izgleda kako se Moskva uopće previše ne uzbuđuje oko toga što će Armenija sad nakon tri desetljeća ostati bez svoje "pradomovine".

Armenija se nadala da će ruske mirovne snage, koje su raspoređene u Gorskom Karabahu nakon kraja rata 2020. (kojeg su armenske snage također izgubile, iako ne ovako brzo) biti zaštita, da neće dozvoliti azerskim trupama da krenu u napad. Ništa od toga. Čini se da ruske mirovne snage nisu učinile baš ništa i, kako i vidimo, sve je bilo gotovo u manje od 24 sata.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.