Saudijski rat u Jemenu sve više postaje nemoguća pobjeda. Žrtve jemenskih državljana prelaze tisuću, a zemlja je skoro u potpunosti uništena. Ipak, saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Džubeir smatra da su poginuli žrtve rata jer uvjerava svijet da je saudijsko oružje vrlo precizno u postizanju svojih ciljeva. UN-ov ured za ljudska prava iskazao je početkom rujna veliku zabrinutost zbog porasta broja civilnih žrtava u Jemenu, a posebice u provinciji Taiz. Humanitarna katastrofa podjednako je neizdrživa, a jemenske izbjeglice, za razliku od sirijskih, nemaju kamo pobjeći.
Samo krajem kolovoza u Taizu, na južnom kraju Jemena, u dva tjedna poginulo je 95 civila a ranjeno je 129. Sve te žrtve posljedice su saudijskog zračnog napada blizu palače Salah u Taizu. Saudijske snage su bile uvjerene da se hutijevski zapovjednici nalaze u palači Salah u to vrijeme, što se naknadno potvrdilo da je bila kriva informacija. UN je ponovno ovom prilikom iskazao svoju zabrinutost zbog skorog kolapsa zdravstvenog sustava u Taitu, gdje niti jedna od šest javnih bolnica više ne djeluje zbog blizine ratne zone. S obzirom da su hutijevske snage utočište pronašle u nekim drugim bolnicama i one su prestale s radom zbog straha od zračnih napada. Zbog toga su manje privatne bolnice prenakrcane. Slično stanje je i u provinciji Amran. UN je dokumentirao da je od ožujka do danaz 2112 civila poginulo, a 4519 je ranjeno.
Saudijska vojna intervencija možda je ušla u slijepu ulicu pola godine nakon svog početka, unatoč objavljenoj pobjedi u Adenu i u drugim južnojemenskim područjima. Kratkotrajan povratak jednog od jemenskih predsjednika Abeda Raboa Mansura Hadija u Aden u rujnu, na saudijskom vojnom zrakoplovu, obilježio je simboličnu saudijsku pobjedu, ali nije osigurao i pozitivan kraj saudijske pustolovine. Rat u Jemenu nije potreban rat zbog samoobrane već je nasilna agresija zbog utjecaja Hutijevskih snaga ne samo u Jemenu nego i u Saudijskoj Arabiji. Pod izlikom prijetnje nacionalnoj sigurnosti, ovo je bio prijevremeni udar koji je inaugurirao agresivnu saudijsku regionalnu vanjsku politiku.
Velika medijska bitka s povratkom Hadija u Aden obilježena je kao trijumfalni povratak izgnanog predsjednika. Taj grad je napustio krajem ožujka kada su hutijevske snage zauzele grad. U srpnju provladina milicija i vojnici izbacili su Hutije i vojne jedinice odane bivšem predsjedniku Aliju Abdulahu Salehu iz Adena, uz pomoć koalicijskih snaga. Građani tvrde da je poslije toga Aden pao u kaos i bezvlađe, a džihadistički militanti povezani s al-Kaidom i Daešom patroliraju ulicama grada. Lokalne vlasti su spore u obnavljanju javnog servisa građanima.
Visoka cijena u žrtvama počela se bilježiti i među arapskim koalicijskim snagama, napose u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim arapskim emiratima. Početkom rujna UAE i Bahrein zabilježili su najveće gubitke do sada u koalicijskoj vojnoj kampanji. U tim zemljama su započeli dani žalosti, koji postaju sve učestaliji. Zapravo, četrdeset i pet poginulih vojnika iz UAE su najveći pojedinačni broj žrtava među vojskom otkako je nastala ova federacija arapskih emirata 1971.
Na saudijskoj strani rat je odnio živote vojnog osoblja na saudijsko-jemenskoj granici. Među njima je i brigadni general Ibrahim Hamzi, drugopozicionirani najviši saudijski vojni časnik. Ovaj rat na taktičkoj razini postavlja pitanje o sposobnosti Saudijske Arabije da eliminira Hutije i njihov utjecaj na Arabijskom poluotoku. Umjesto toga, saudijske vlasti upotrebljavaju svoje žrtve za vladinu nacionalističku propagandu kako su prijevremeni udari potrebni da se zaustavi hutijevska navala i iranski nasrtaj. Na početku je Rijad obećavao brzu i učinkovitu akciju, ali sada su sami Saudijci postali metom ne samo u Jemenu nego i u vlastitoj zemlji, jer jemenske snage prelaze granicu i izvršavaju napade i na saudijskom teritoriju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
