Analiza kompleksnog raspleta na Kavkazu: Jesu li se strane zamijenile? Rusija podržava Azerbajdžan, a Europa Armeniju?

Prašina na Gorskom Karabahu se još nije slegla nakon 24-satnog sukoba koji je završio predajom etničkih armenskih snaga i pobjedom vojne operacije Azerbajdžana, no već traju nagađanja po pitanju tko je "omogućio" da se ovako nešto dogodi. Je li Azerbajdžan djelovao samoinicijativno ili uz potporu nekih većih sila koje pomno prate situaciju na Kavkazu te pokušavaju povećati svoj utjecaj.

Svoj utjecaj svakako nastoji povećati i Europska unija nakon što su na vlast u Armeniji došle pro-zapadne snage predvođene aktualnim premijerom Nikolom Pašinjanom. No, na Kavkazu se za utjecaj natječe i Amerika, koju je nedavno Pašinjan pozvao na zajedničke vojne vježbe, svakako i Rusija čiji je utjecaj ovdje tradicionalno uvijek bio najveći, ali i Turska - naročito nakon potpore za Azerbajdžan u sklopu rata 2020. (a vjerojatno i ovog sukoba), čak i Iran (vidi: Kako se na 35 kilometara Kavkaza kroji novi svijet: Zangezur koridor između Europe i Azije ili maksimalni kontakt Rusija-Iran).

A čiji je utjecaj najveći? Tko još uvijek odlučuje o tome što će se dogoditi ili se neće dogoditi na Kavkazu? Mnogi će zaključiti da je to još uvijek ipak Rusija, a takvog su stava i u Europskoj uniji - i nije im nimalo drago zbog toga.

Luc Devigne Naime, visoki EU dužnosnik, Luc Devigne (šef odjela za Rusiju pri EU ministarstvu vanjskih poslova), rekao je da je Rusija kriva zbog azerskog blitzkriega protiv Armenaca. Zašto? Zato jer, kako tvrdi, Moskva ima namjeru srušiti pro-zapadnu vlast u Armeniji.

Dakako, ovaj ishod na Gorskom Karabahu zaista bi i mogao dovesti do rušenja Pašinjana. Prosvjedi su već počeli i sad je samo pitanje do koje mjere će eskalirati. Mnogi još čekaju konačan ishod, odnosno ulazak azerskih snaga u Stepanakert, de facto glavni grad samoproglašene republike, a ako krene progon etničkih Armenaca može se očekivati da će pritisak na Pašinjana bivati sve veći.

Iako mora se reći da je on, barem do nedavno kad je Rusiju nazvao nelojalnim saveznikom (vidi: Izjava koja će s Kavkaza odjeknuti na sve strane svijeta: "Ovisiti samo o Rusiji bila je strateška pogreška"), barem pokušavao podjednako surađivati s istokom i zapadom. Kad se to pak promijenilo i Rusija je zahladila odnos prema službenom Erevanu, a puštanje da padne Gorski Karabah možda je ruska kazna (vidi: Najskuplji baršun: Kako je Armenija orijentaciju prema Zapadu platila gubitkom svoje pradomovine).

Ipak, zanimljivo je da EU dužnosnici idu tako daleko da sugeriraju kako se Rusija urotila s Azerbajdžanom. Možda na taj način žele administraciji premijera Pašinjana reći da bi trebali potpuno prekinuti partnerske odnose s Rusijom? Jer kad bi se Pašinjan sad upustio u to onda može očekivati i vrlo jaku potporu Zapada, možda dovoljnu da ga zaštiti od potencijalnih državnih udara.

Pogledajmo što još o svemu kažu Devigne i drugi EU dužnosnici.

Govoreći o 2.000 ruskih mirovnih snaga u zoni sukoba na Južnom Kavkazu, Devigne je istaknuo: "Je li itko od tih mirovnih snaga učinio nešto? Ništa. Nisu čak ni postavili svoja oklopna vozila na cestu pasivno da blokiraju vojnu operaciju".

"Tamo su samo ruske trupe. Koga treba kriviti? Rusiju, dakako", dodao je. Izjavu je dao dan nakon što je Azerbajdžan prošao kroz ruske linije kako bi prisilio na predaju etničke armenske snage.

Civilni promatrači EU-a na armenskoj strani granice čuli su "brojne eksplozije, 15 ovdje, pet ondje... bila je to vojna operacija većih razmjera", rekao je Devigne.

"A jedan ciničan razlog za zeleno svjetlo Rusije bio je taj što bi ponižavajući poraz od Azerbajdžana armenskog premijera Nikola Pašinjana mogao dovesti do pada s vlasti, a na njegovo mjesto bi došla proruska osoba", rekao je dužnosnik EU-a.

Ovaj sukob i ovakvo rješenje bi također mogli gurnuti do 200.000 izbjeglica iz Gorskog Karabaha u Armeniju, zemlju od svega 2.8 milijuna ljudi, stavljajući golem teret na tamošnju Vladu.

Devigne je istaknuo i poruku na Twitteru bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva koji je rekao da je azerski napad pokazao što se događa kad se "flerta s NATO-om", misleći očito na nedavnu (relativno malu) armensko-američku vojnu vježbu.

"Iz iskustva znam kako Rusi to mrze, pa mislim da je to faktor", rekao je Devigne. "Putin nikada nije prihvatio da je Pašinjan došao na vlast na način na koji je to učinio, u onome što biste mogli nazvati obojenom revolucijom", ističe Devigne referirajući se na armensku revoluciju 2018.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.