U Transnistriji ili Pridnjestrovlju, jednom od najdužih zaleđenih sukoba Europe, opet vrije. Bivši predsjednik ove separatističke regije Jevgenij Ševčuk je pobjegao od optužbi pridnjestrovskog vodstva i potražio sklonište u Moldovi, te živi udobno sa svojom obitelji u glavnom gradu Kišinjevu (Chisinau). Novo vodstvo u Pridnjestrovlju pokušava konsolidirati moć u borbama elite. Uz to, Ruska državna Duma je usvojila rezoluciju kojim krivi Moldovu i Ukrajinu za ugrožavanje sigurnosti i stabilnosti regije, te je odobrila uvođenje zajedničkih pograničnih točaka oko Pridnjestrovlja. Ubrzo potom, ukrajinske protuobavještajne službe uhapsile su ruskog pukovnika Valerija Gratova koji je bio razmješten u Donbasu kako bi pomogao proruskim separatistima. Gratov je trebao biti imenovan kao ruski savjetnik u pridnjestrovskom sigurnosnom sektoru, pa je njegovo uhićenje dovelo i do unutarnjih i do vanjskih problema u Moldovi i Pridnjestrovlju.
Pridnjestrovlje je samoproglašena država između rijeke Dnjestar i ukrajinske granice, a ne priznaje ju nitko, čak ni Moskva. Zapravo, samo su Abhazija, Gorski Karabah i Južna Osetija priznali pridnjestrovsku neovisnost, što je ništavno s obzirom da one same nisu nezavisni entiteti. Regija se u UN-u smatra dijelom Moldove. Sam Kišinjev ovu povijesnu regiju Besarabiju naziva Transnistrijskom autonomnom teritorijalnom jedinicom s posebnim pravnim statusom. Napetosti na obalama Dnjestra započele su raspadom Sovjetskog Saveza. U ožujku 1992. došlo je do vojnog sukoba dviju strana, koji je završio prekidom vatre u srpnju iste godine. Kao dio dogovora, tročlana zajednička komisija, koju čine sigurnosne snage Moldove, Pridnjestrovlja i Rusije nadgledaju mir u demilitariziranoj zoni u dvadeset lokacija na obje strane velike rijeke. Politički status nije riješen jer je Pridnjestrovlje nepriznato, a de facto nezavisno. Pridnjestrovlje ima svoj predsjednički republikanski politički sustav, vlastitu vladu, parlament, vojsku, policiju, poštu, valutu i registracijske tablice. Usvojili su ustav, zastavu, nacionalnu himnu i grb, koji je danas među rijetkim grbovima na svijetu koji je sačuvao srp i čekić.
Nakon što je prošlog prosinca pobijedio na predsjedničkim izborima i Pridnjestrovlju, Vadim Krasnoselski je nastojao konsolidirati svoju moć spram svih potencijalnih protivnika. Krasnoselskog podupire najjači pridnjestrovski oligarh i vlasnik Sheriff Companya Viktor Gusan. Iako je Ševčuk izgubio izbore, bivši predsjednik i dalje ima značajnu podršku i sada je čelnik slabe, ali glasne političke oporbe u Pridnjestrovlju. Ševčuk ima dugu povijest sa Sheriffom, jer je bio zamjenik direktora ove kompanije i potom vođa političkog krila iste tvrtke pod nazivom Stranka obnove. Ova kompanija je druga najveća tvrtka Pridnjestrovlja, nastala u ranim devedesetima na temelju sumnjivog kapitala koji je proizašao iz sigurnosnih snaga. Sheriff posjeduje lanac benzinskih postaja, supermarketa, TV kanal, izdavačku kuću, građevinsku kompaniju, predstavnika Mercedes-Benza, marketinšku kompaniju, tvornicu alkohola, dvije tvornice kruga, komunikacijsku mrežu, nogometni klub Sheriff Tiraspol i novi nogometni stadion. Ševčuk je onomad bio mlad i obećavajući političar koji je doveo tvrtku do prvih velikih političkih uspjeha na parlamentarnim izborima 2005. Međutim, nastao je sukob Ševčuka i Gusana i dok je 2011. pobijedio na krilima protusustavnog imidža protiv Gusanovog kandidata Anatolija Kaminskog, ovog puta nije uspio ponoviti mandat.
Kad je bio na vlasti, Ševčuk je nastojao umanjiti Gusanovu gospodarsku prevlast u regiji, ali nije uspio. Upravo suprotno, Gusan je uspio umanjiti Ševčukovu vlast jer je iskoristio svoje golemo bogatstvo kako bi dobio kontrolu nad pridnjestrovskim parlamentom, a potom je pomogao posrnuloj ekonomiji u vrijeme kada Ševčuk nije mogao ništa napraviti. Cjelokupna mašinerija je uperena protiv Ševčuka za mnoge njegove propuste, a ujedno se redovito optužuju Moldova i Ukrajina za ugrožavanje opstojnosti 'države'. Nakon što je Ševčuk poražen i nakon što mu je skinut parlamentarni imunitet, bilo je jasno da se sprema kaznena prijava protiv bivšeg predsjednika, ponajprije zbog pronevjere sto milijuna dolara iz javnih fondova, ali i zbog veleizdaje jer je davao velike ustupke Kišinjevu. Ševčuk je opisao oporbu kao oruđe u rukama oligarsha i zatražio pomoć u Kremlju. Ipak, činjenica da mu je dopušten bijeg ukazuje na nevoljkost javnog tuženja, osobito jer bi se onda propitale neke kriminalne aktivnosti u koje je uključena i ruska strana, osobito Dmitrij Rogozin.
Tako se može tumačiti i deklaracija iz Dume kao pokušaj smirivanja stanja u Pridnjestrovlju i preokrenuti interes javnosti prema Ukrajini i Moldovi. Moldovsko ministarstvo vanjskih poslova odbilo je ruske optužbe oko blokade Pridnjestrovlja, a zajedno s Ukrajincima zatražili su povlačenje ruskih trupa iz regije. Ipak, moldovskim političarima ne polazi sve za rukom, jer zemljom predsjedava proruski predsjednik Igor Dodon. On je izložen javnom ismijavanju nakon što je dao mlaku izjavu oko ruskog utjecaja, ali da bi ostao simpatičan rekao je novinarima da moraju čitati između redaka. Dodon svakako nije u lakom položaju s obzirom da isti Rusi koji njega podupiru stvaraju u Ukrajini prototip osamostaljenja odbjeglih provincija.
U Moldovi se čuju glasovi da je, umjesto davanja utočišta Ševčuku, potrebno procesuirati bivšeg pridnjeprovskog predsjednika zbog ekonomskog kriminala i drugih optužbi. Ali sama Moldova se ne razlikuje ništa previše od Pridnjestrovlja ili Ukrajine po pitanju organiziranog kriminala. Po tom pitanju Tiraspol djeluje odlično s Kišinjevom i Kijevom, jer je svaki predsjednik Pridnjestrovlja uspio ostvariti lukrativne skrivene dogovore s moldavskim i ukrajinskim dužnosnicima. Javno neprijatelji, privatno se sasvim dobro razumiju, osobito nakon što je postalo jasno da do toliko željenog ujedinjenja s Rusijom neće doći tako brzo.
U Moskvi nastoje 'ne talasati'. U vrijeme predizborne kampanje, poseban predstavnik predsjednika Putina za Pridnjestrovlje i ruski vicepremijer Dimitrij Rogozin primio je u službeni posjet i Ševčuka i Krasnoselskog, ali je sve ostalo na hladnoj diplomatskoj distanci. Isto tako je reagirao i ruski tisak koji je 2011. bio glasan protiv prvog pridnjestrovskog predsjednika Igora Smirnova čiji je sin pronevjerio velike svote novca od ruske pomoći Pridnjestrovlju. Kremlj, posebice u vidu drugih geopolitičkih poteškoća na istoku Europe, želi održati stabilnost u nepriznatoj republici i spriječiti bilo kakvo izbijanje političkog sukoba. Ruski dužnosnici su tijekom 2016. slali poruke da očekuju izbornu kampanju i izborni proces na pravičan i zakonit način, te poručili regionalnim političkim elitama da se potrude održati unutarnju stabilnost. Za Rusiju je najbolji scenarij da se ponovno pokrenu pregovori o rješavanju političkog sustava izravno između Kišinjeva i Tiraspola, što bi Pridnjestrovlju pomoglo i u kratkoročnom poboljšanju gospodarskog stanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
