Prošlo je već više od tri tjedna od početka ruske vojne intervencije u Siriji, stoga je sada vrijeme da se postavi pitanja - Koja je ruska konačna strategija za Siriju? Možda bi to pitanje trebalo preduhitriti potpitanjem - Ima li Rusija konačnu strategiju za Siriju?
Za pretpostaviti je da ima, a nešto upravo po tom pitanju komentirao je i ruski predsjednik Vladimir Putin za vrijeme jučerašnjeg govora u Valdai klubu (riječ je o susretu međunarodnih stručnjaka fokusiranih na Rusiju i rusku ulogu u svijetu, svojim govorom Putin ovdje obično daje nagovijestiti u kojem će pravcu Rusija ići. Susret se organizira svake godine od 2004., a naziv dobiva po jezeru Valdai u blizini grada Veliki Novgorod gdje je prvi sastanak održan).
No, i prije nego pogledamo što Putin ima za reći pokušajmo sami definirati koje su ruske konačne strategije za Siriju. Možemo govoriti o "izlaznoj strategiji", no možda ona uopće nije izlazna. Naime, neki smatraju kako Rusija preko Sirije počinje graditi svoju veću, trajnu, prisutnost na Bliskom istoku. Ako je to ruska strategija, biti će problematična - naime, protivnici takve ideje nikada neće dopustiti takav ruski ulazak i napraviti će sve da ga ometaju.
Ta "ometanja" bi mogla postati vrlo opasna. Iz zemalja poput Saudijske Arabije već šalju signale da se Rusija u Siriji uključila na "jednu stranu sektaškog sukoba". Drugim riječima, želi se reći kako je Rusija postala direktan vojni saveznik tzv. "šijitskog polumjeseca" (Iran, Irak, Sirija, Libanon), a arapske monarhije - koje sebe uvijek ističu kao glavnog zastupnika većinske muslimanske sekte, sunita, nipošto neće prihvatiti stvarnost u kojoj bi šijitski polumjesec postao snažan vojni geopolitički koridor od Azije do Mediterana.
Rusija je toga svjesna. Čak i kada bi im pasalo u ovakvoj situaciji svrstati se na jednu stranu (jer činjenica jest da su sunitska vodstva gotovo redom orijentirana prema SAD-u, dok šijitska vodstva često doživljavaju prisutnost SAD-a kao najveći problem na Bliskom istoku), to neće učiniti jer bi to bilo odveć problematično.
Ruska strategija za Siriju će stoga biti fokusirana na pobjedu anti-ekstremističkih snaga, a one mogu biti iz bilo koje sekte. Nije tajna da je i SAD nastojao u Iraku prije 10-ak godina mobilizirati (često uspješno) anti-ekstremističke sunite da im budu važna borbena snaga protiv Al-Qaede. Tim putem sada će sigurno ići i Rusija jer zauzeti stav da je jedna sekta dobra, a druga problematična (mada najveće terorističke organizacije su ekskluzivno sunitske, ali i to ima svoje razloge koje ne treba tražiti u religijskim raznolikostima već u političkoj koordinaciji pojedinih sila koje tvrde da zastupaju ovu sektu).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
